Kvalifikacije za SP 2014. godine

Grupa je naravno svima dobro poznata, a ja ju otvaram u Škotskoj.

Osokoljen možda i (pre)laganom pobjedom u zadnjem kolu EURA izvodim istu postavu s mišlju kako bih trebao izvojevati početnu pobjedu i, kao i na svakom početku, krenuti s vrlo bitna tri boda.

No, da ponovim još jednom, pretpostavka je majka svih zajeba. Već s prvom utakmicom u grupi počele su se događati stvari na koje nitko ne može utjecati - ozljede.

Početna formacija je 4-3-3, napadački s držanjem lopte u posjedu. Osim nekoliko poluprilika koje Eduardo znalački i s osjećajem šalje pored gola ništa značajno se ne događa do bitne 44. minute i ozljede Lovrena.
Bilo je to razdjevičenje reprezentacije gdje su do kraja ciklusa skoro svi propustili barem jednu utakmicu. Umjesto Lovrena ulazi Vida koji već nakon dvadeset minuta pokazuje da plava kosa nije za bezveze.
U 64. minuti Dorrans ga šalje po burek i zabija za 1-0. Ćebovanje nakon utakmice je zajamčeno.
Već deset minuta kasnije Mandžukić pokazuje zašto je najbolji hrvatski napadač. Solo akcijom zabija za 1-1 i dovodi Hrvatsku u komotniju situaciju što je potamnjeno još jednom ozljedom u 88. minuti, sada je na redu Ćorluka.

Ostavši bez stoperskog para na dulje razdoblje primoran sam u sljedeće dvije utakmice igrati sa Vidom i Šimunićem. Neretljak nije ulijevao povjerenje zbog stvarnoga života. Jednostavno kada ga čovjek vidi ima osjećaj da bi mu pobjegle i dvije nacrtane ovce.

Nos me nije prevario i Makedonce sređujem 2-0. Dominantno i snažno. A onda je došla Belgija...

Najgora utakmica generacije (čak i gledajući poraz protiv Grčke od 4-1 u gostima jer sam tamo barem nešto odigrao) gdje u devedeset minuta sam jednom prismrdio golu, a i to je bio potez individualca Mandžukića koji je zabio za smanjenje vodstva od 2-0. Hazard, Lukaku i ostala bagra slala je svakog ponaosob po bureke. Jednog po burek s mesom, jednog po burek s jabukama, a Šimunić je jeo i onaj s mesom i onaj s jabukama. Neprepoznatljiv i uvijek, ne za korak, nego za tri koraka iza Lukakua.
Razočaran njegovom predstavom uvodim Neretljaka jer gore ne može.
Izvedbom u drugom poluvremenu to je Neretljak i pokazao. Zajebao je tek u 93. minuti izgubivši loptu što je omogućilo Belgiji pobjedu 3-1.

Četvrta utakmica je bio derbi svih derbija, kolizija galaksija, sukob svjetova ili jednostavnim rječnikom Hrvatska - Srbija.

Prije samog susreta ozljede su pokosile vezni red pa priliku dobija Mateo Kovačić. Premijerni nastup u kojem se vidi tko ima muda kao mahune, a tko kao kokosov orah.

"Naturalizovani" Srbin Cleo na mamu ti sjeo dovodi Srbiju u vodstvo u 15. minuti. Moral momčadi je na niskim granama pošto se sa tribina zaziva moja ostavka, a poziva pedera Ćiru iz neke afganistanske vukojebine gdje trenira prvu momčad mudžahedina.
Srećom, Đilkos još jednom izvlači momčad i zabija za 1-1.
Došlo poluvrijeme, a trener (moja malenkost) u svlačionici poskrivečki poteže brlju skrivajući strah.
Nakon nekoliko junačkih gutljaja održavam vatreni govor pozivajući se na sve junake koje je Hrvatska podarila tijekom stoljeća, a momčad nakon toga junački i željna uspjeha izlazi na teren.
I taj elan je trajao punih pet minuta - sve do 50. minute u kojoj Ninković ponovno zabija za vodstvo Srbije.
Ponovno vadim brlju i ispijam ono što je preostalo. Staklenih očiju i već pomalo indiferentnog stava razmišljam kako izvući živu glavu sa stadiona i pogledom tražim Markovića u svečanoj loži. Nakon desetak sekundi uhvatim ga kako razgovara s Ćirom ("Kako se samo tako brzo vratio iz Afgana, majku mu staru?!", pomislim u tom trenutku), a malo dalje ugledam i Maminja koji se smješka i prstom prelazi preko svoga vrata. Vidim da nema nade i teškom mukom, teturajući atletskom stazom, dolazim do klupe (Hvala Vikiju Ivanoviću na pomoći!).
Pogled mi je tup, bezidejan, i sa sjetom se sjećam dana kada sam se bućkao u moru i "svaku noć drugu jebav'o". A večeras... večeras će me pamtiti kao gubitnika i luzera koji će, prema gestikulaciji Z. M.-a, biti u neoznačenom grobu (u boljoj varijanti) ili u onoj goroj; u označenom grobu s posvetom "Ovdje leži __________ ________, nekadašnji izbornik Hrvatske koji je izgubio u Maksimiru od Srbije rezultatom ________. Molimo da mu odate dužno poštovanje starom narodnom: "Tko god iš'o po njemu piš'o... ostatak znate)

Snužden, jadan i nikakav tako sam zamišljao scenarij, a onda se ukazao Deus ex machina! Mateo Kovačić!
Dječarac nezavidne konstitucije tijela zabio se kao šilo u obranu Srbije i matirao Brkića u 68. minuti!
Ludilo, ljudi moji!! Kakva sreća!! Šta je ovo?! Tribine se tresu!

Zadnjih dvadeset minuta trajale su vječno. Mijenjale su se taktičke postave, mijenjali su se igrači, no rezultat je ostao isti. Konačnih 2-2 i glava i dalje na ramenima, no uz psovanje Z.M-a i brata mu Z.M-a.
No, i to je bolje od one druge opcije.

Nakon prva četiri kola i lajbeku je bilo jasno da neke stvari nikako ne štimaju pa se krenulo u novu taktičku postavu; 4-4-2.
Prva prilika za testiranje bila je protiv reprezentacije Egipta što je riješeno i više nego uspješno. Rezultat od 3-0 uz dva gola Mandžukića i jedan Lovrena pokazao je opravdanost mijenjanja taktike.
Poslije Egipta, a prije Walesa u gostima, odigravam utakmicu protiv najvećeg nogometnog imena u svijetu nogometa - Brazila.
Naivan kakav jesam, odlučujem se za napadački orijentirani nogomet, a Brazil mi ga ućera četiri puta.
Svaki put drugačije kako i priliči. Nogometna kamasutra. Konačan rezultat: Brazil 4 - Hrvatska 1.

Vrat je ponovno u opasnosti.

27.3.2013. bio je datum predodređen kao datum moga odlaska. Z.S, V.M., Z.M., Z.M., I.Š, R.S, i još poneki nezvani gost već dan ranije okretali su janjca i rezali kapulu.

No, bogovi s Olimpa imali su drugačije planove.
Od početka je bilo jasno kako Ivan Perišić zapravo i nije Ivan Perišić. On jest bio Ivan Perišić tjelesno, ali to nije bio Ivan Perišić kojega smo svi poznavali. Mislim jest, ali... ma shvaćate...

Bila to najbolja predstava jednog igrača u mom mandatu. Do 18. minute dva gola, još jedan u 60. minuti i kao točna na i u 80. minuti Eduardo za 0-4.
Jedino što je Wales mogao jest smanjiti na 1-4 u 84. minuti.

Jedan je Perišić Ivaaan, jedan je Periiišiiić Ivaaaan!!!

Janjac završio u potoku, kapula također.

Nastavak i ostalih pet utakmica večeras...