Znači ni 89 godina nije dobna granica za mirovinu, ako je tako onda mislim ni da je nema.

U ovom modu je meni bilo lagano sa 7 godina
Fudbal menađer rulz!!
Ima ko link da ga skinem?

Kvalifikacije za SP 2014. godine

Grupa je naravno svima dobro poznata, a ja ju otvaram u Škotskoj.

Osokoljen možda i (pre)laganom pobjedom u zadnjem kolu EURA izvodim istu postavu s mišlju kako bih trebao izvojevati početnu pobjedu i, kao i na svakom početku, krenuti s vrlo bitna tri boda.

No, da ponovim još jednom, pretpostavka je majka svih zajeba. Već s prvom utakmicom u grupi počele su se događati stvari na koje nitko ne može utjecati - ozljede.

Početna formacija je 4-3-3, napadački s držanjem lopte u posjedu. Osim nekoliko poluprilika koje Eduardo znalački i s osjećajem šalje pored gola ništa značajno se ne događa do bitne 44. minute i ozljede Lovrena.
Bilo je to razdjevičenje reprezentacije gdje su do kraja ciklusa skoro svi propustili barem jednu utakmicu. Umjesto Lovrena ulazi Vida koji već nakon dvadeset minuta pokazuje da plava kosa nije za bezveze.
U 64. minuti Dorrans ga šalje po burek i zabija za 1-0. Ćebovanje nakon utakmice je zajamčeno.
Već deset minuta kasnije Mandžukić pokazuje zašto je najbolji hrvatski napadač. Solo akcijom zabija za 1-1 i dovodi Hrvatsku u komotniju situaciju što je potamnjeno još jednom ozljedom u 88. minuti, sada je na redu Ćorluka.

Ostavši bez stoperskog para na dulje razdoblje primoran sam u sljedeće dvije utakmice igrati sa Vidom i Šimunićem. Neretljak nije ulijevao povjerenje zbog stvarnoga života. Jednostavno kada ga čovjek vidi ima osjećaj da bi mu pobjegle i dvije nacrtane ovce.

Nos me nije prevario i Makedonce sređujem 2-0. Dominantno i snažno. A onda je došla Belgija...

Najgora utakmica generacije (čak i gledajući poraz protiv Grčke od 4-1 u gostima jer sam tamo barem nešto odigrao) gdje u devedeset minuta sam jednom prismrdio golu, a i to je bio potez individualca Mandžukića koji je zabio za smanjenje vodstva od 2-0. Hazard, Lukaku i ostala bagra slala je svakog ponaosob po bureke. Jednog po burek s mesom, jednog po burek s jabukama, a Šimunić je jeo i onaj s mesom i onaj s jabukama. Neprepoznatljiv i uvijek, ne za korak, nego za tri koraka iza Lukakua.
Razočaran njegovom predstavom uvodim Neretljaka jer gore ne može.
Izvedbom u drugom poluvremenu to je Neretljak i pokazao. Zajebao je tek u 93. minuti izgubivši loptu što je omogućilo Belgiji pobjedu 3-1.

Četvrta utakmica je bio derbi svih derbija, kolizija galaksija, sukob svjetova ili jednostavnim rječnikom Hrvatska - Srbija.

Prije samog susreta ozljede su pokosile vezni red pa priliku dobija Mateo Kovačić. Premijerni nastup u kojem se vidi tko ima muda kao mahune, a tko kao kokosov orah.

"Naturalizovani" Srbin Cleo na mamu ti sjeo dovodi Srbiju u vodstvo u 15. minuti. Moral momčadi je na niskim granama pošto se sa tribina zaziva moja ostavka, a poziva pedera Ćiru iz neke afganistanske vukojebine gdje trenira prvu momčad mudžahedina.
Srećom, Đilkos još jednom izvlači momčad i zabija za 1-1.
Došlo poluvrijeme, a trener (moja malenkost) u svlačionici poskrivečki poteže brlju skrivajući strah.
Nakon nekoliko junačkih gutljaja održavam vatreni govor pozivajući se na sve junake koje je Hrvatska podarila tijekom stoljeća, a momčad nakon toga junački i željna uspjeha izlazi na teren.
I taj elan je trajao punih pet minuta - sve do 50. minute u kojoj Ninković ponovno zabija za vodstvo Srbije.
Ponovno vadim brlju i ispijam ono što je preostalo. Staklenih očiju i već pomalo indiferentnog stava razmišljam kako izvući živu glavu sa stadiona i pogledom tražim Markovića u svečanoj loži. Nakon desetak sekundi uhvatim ga kako razgovara s Ćirom ("Kako se samo tako brzo vratio iz Afgana, majku mu staru?!", pomislim u tom trenutku), a malo dalje ugledam i Maminja koji se smješka i prstom prelazi preko svoga vrata. Vidim da nema nade i teškom mukom, teturajući atletskom stazom, dolazim do klupe (Hvala Vikiju Ivanoviću na pomoći!).
Pogled mi je tup, bezidejan, i sa sjetom se sjećam dana kada sam se bućkao u moru i "svaku noć drugu jebav'o". A večeras... večeras će me pamtiti kao gubitnika i luzera koji će, prema gestikulaciji Z. M.-a, biti u neoznačenom grobu (u boljoj varijanti) ili u onoj goroj; u označenom grobu s posvetom "Ovdje leži __________ ________, nekadašnji izbornik Hrvatske koji je izgubio u Maksimiru od Srbije rezultatom ________. Molimo da mu odate dužno poštovanje starom narodnom: "Tko god iš'o po njemu piš'o... ostatak znate)

Snužden, jadan i nikakav tako sam zamišljao scenarij, a onda se ukazao Deus ex machina! Mateo Kovačić!
Dječarac nezavidne konstitucije tijela zabio se kao šilo u obranu Srbije i matirao Brkića u 68. minuti!
Ludilo, ljudi moji!! Kakva sreća!! Šta je ovo?! Tribine se tresu!

Zadnjih dvadeset minuta trajale su vječno. Mijenjale su se taktičke postave, mijenjali su se igrači, no rezultat je ostao isti. Konačnih 2-2 i glava i dalje na ramenima, no uz psovanje Z.M-a i brata mu Z.M-a.
No, i to je bolje od one druge opcije.

Nakon prva četiri kola i lajbeku je bilo jasno da neke stvari nikako ne štimaju pa se krenulo u novu taktičku postavu; 4-4-2.
Prva prilika za testiranje bila je protiv reprezentacije Egipta što je riješeno i više nego uspješno. Rezultat od 3-0 uz dva gola Mandžukića i jedan Lovrena pokazao je opravdanost mijenjanja taktike.
Poslije Egipta, a prije Walesa u gostima, odigravam utakmicu protiv najvećeg nogometnog imena u svijetu nogometa - Brazila.
Naivan kakav jesam, odlučujem se za napadački orijentirani nogomet, a Brazil mi ga ućera četiri puta.
Svaki put drugačije kako i priliči. Nogometna kamasutra. Konačan rezultat: Brazil 4 - Hrvatska 1.

Vrat je ponovno u opasnosti.

27.3.2013. bio je datum predodređen kao datum moga odlaska. Z.S, V.M., Z.M., Z.M., I.Š, R.S, i još poneki nezvani gost već dan ranije okretali su janjca i rezali kapulu.

No, bogovi s Olimpa imali su drugačije planove.
Od početka je bilo jasno kako Ivan Perišić zapravo i nije Ivan Perišić. On jest bio Ivan Perišić tjelesno, ali to nije bio Ivan Perišić kojega smo svi poznavali. Mislim jest, ali... ma shvaćate...

Bila to najbolja predstava jednog igrača u mom mandatu. Do 18. minute dva gola, još jedan u 60. minuti i kao točna na i u 80. minuti Eduardo za 0-4.
Jedino što je Wales mogao jest smanjiti na 1-4 u 84. minuti.

Jedan je Perišić Ivaaan, jedan je Periiišiiić Ivaaaan!!!

Janjac završio u potoku, kapula također.

Nastavak i ostalih pet utakmica večeras...

Nastavak...

Nakon divne pobjede protiv Walesa u gostima ostavljam formaciju 4-4-2 i za utakmicu u mjesecu lipnju protiv Škotske.
Bilo je enormno vruće, a termin nije nikako odgovarao mojim igračima, ali moralo se odraditi i to.
Održavši gorljivi govor igrači su izašli na teren željni pobjede i nova tri boda što se i ostvarilo. Pobjeda od 2-0 bez prevelike muke i nakon dugo, dugo vremena malo mira u kući.

Prije ključnih jesenskih utakmica odigravam prijateljsku utakmicu protiv Rusa u kojoj eksperimentiram s igračima pa je i logičan poraz od 1-3. Ništa strašno, igrala je B momčad pa nisam niti pokušavao stizati rezultat. Samo se pokazalo da igrači koji su izvan kruga nacionalne momčadi tamo i moraju biti.

Tako je došla i jesen i četiri zadnje utakmice; Makedonija u gostima, Belgija i Wales kod kuće i za kraj, naravno, rat svjetova. Srbija na Marakani.

Rane iz prošlog stoljeća i rezultat 1-1 još uvijek su vrlo bolne pa je i pristup utakmici bio maksimalno ozbiljan. Makedonija do te utakmice nije imala niti boda, ali svejedno su bili protivnik kojega se mora respektirati. Ako ništa zbog "dobrosusjedskih" odnosa.
Uz prijateljsko navijanje igrači su posao odradili bez greške uz dva gola Rakitića. Slavlje i drugu utakmicu bez primljenog pogotka pomutila je ozljeda Pamića u 4. minuti. Kako su već otprije bili ozljeđeni i Strinić i Pranjić, to je bilo vrlo problematično.

Četiri dana kasnije igrala se utakmica s Belgijom u kojoj su se morali naplatiti stari dugovi i sramota na gostovanju.
Zbog ozljeda i problema na lijevom beku, pozvan je i Vrsaljko koji je imao u toj utakmici svoj premijerni nastup.
Već u 8. minuti Mandžukić zabija za 1-0 i slavlje na tribinama. Igra se lijepo, redaju se prilike i samo odličan belgijski golman spašava igrače od katastrofe.
Na poluvrijeme se odlazi s vodstvom i odličnom atmosferom koja je uništena u sedam minuta nastavka.
U 48. minuti ozlijeđen je Eduardo, a sedam minuta kasnije i Vukojević. Sreća u nesreći je bila ta što sam mogao napraviti izmjene jer da je to bilo u kasnijoj fazi utakmice bio bih osuđen na propast jerbo bih vrlo vjerojatno već napravio svoje tri zamjene.
Do kraja utakmice čuvam rezultat, igram kao Španjolska i Belgija ne stvara niti jednu polupriliku. I treća utakmica bez primljenog pogotka. Obrana je kao od betona.
U novinama Zdravko Mamić hvali moju malenkost na sva zvona i govori kako ovakav izbornik jedini može voditi Hrvatsku.
"__________ je uvijek bio moj izbor i stajao sam iza njega i dok je gubio." Naravno, iz te rečenice je ispao jedan bitan detalj; "... stajao sam iza njega s nožem i dok je gubio."

No, Mamić kao Mamić.

Pobjedom protiv Belgije skočio sam na prvo mjesto u grupi s bodom prednosti ispred svog protivnika, a pobjedom protiv Walesa osigurao bih minimalno drugo mjesto prije teškog gostovanja.
To sam i napravio bez ikakvih problema. Visokih 4-0 i rekordni četvrti put zaredom bez primljenog pogotka. Rezultat jest možda i previsok s obzirom da je i Wales stvorio nekoliko izglednih prilika.
Situacija prije zadnjeg kola je jasna; Hrvatska 21 bod, Belgija 20 bodova.
Ako želim kao prvi u grupi ići u Brazil mora se pobijediti. Računati da će Belgija kod kuće izgubiti bod(ove) protiv Makedonije je bilo malo vjerojatno.

S pet pobjeda u nizu i četiri utakmice u kojima nisam primio pogodak, Hrvatska se smatrala favoritom. Ili sam se ja smatrao favoritom. Nešto od toga sigurno.

Nakon šesnaest minuta uvjerio sam se u suprotno. Janković zabija za vodstvo Srbije 1-0. Nakon skoro 400 minuta primam gol koji nije mogao doći u gorem trenutku.
Samo pet minuta nakon šoka igrači pokazuju karakter i prvo Perišić u 21. minuti zabija za 1-1, a još četiri minute kasnije Mandžukić preokreće rezultat i dovodi Hrvatsku u vodstvo.
U tom trenutku imam četiri boda više od Belgije jer je u Belgiji još uvijek 0-0.

Sreća je kratko trajala jer, kao i u Zagrebu, tribine tjeraju Srbe na moj gol, pa tako Sulejmani zabija osam minuta prije kraja poluvremena za 2-2.
Srbija igra agresivno, osjećaj je kao da imaju igrača više na terenu i startaju oštro na svaku loptu. Luković i preoštro pa tako u razmaku od samo dvije minute dobija dva žuta, odnosno crveni karton i ostavlja momčad na cjedilu.
Poluvrijeme Srbija 2 - Hrvatska 2
            Belgija 0 - Makedonija 0

So far, so good.

Detalj od prije trinaest godina je očito ispario.

Cijelo drugo poluvrijeme jurišam prema golu očekujući kako će se barem jedna lopta zavući iza leđa Brkića, ali od toga ništa. Čak obrnuto.
Srbija je bolji protivnik, uvijek imaju igrača više i češće su pred mojim golom. Kako je u Belgiji i dalje 0-0 to i nije toliko strašno.
Ali... Cassius Clay.

Kompany u 82. minuti dovodi Belgiju u vodstvo, a mene dovodi u nezgodnu situaciju. Iznimno neugodnu situaciju.

U tom trenutku naređujem totalnu ofenzivu, juriš pod svaku cijenu što je pokazalo rezultat već nakon četiri minute.
Zoran Tošić zabija za Srbiju iz kontranapada za vodstvo Srbije i na kraju pobjedu od 3-2.
Tuga, čemer i jad s naglaskom na čemeru. Prilika koja se nije smjela propustiti, a propustila se.
Ovime još jednom odlazim u dodatne kvalifikacije u kojima igram protiv Norveške.

Igram s postavom 4-4-2 s rombom u sredini - Modrić naprijed, lijevo Perišić, desno Rakitić, zadnji Badelj jerbo ako igra u Real Madridu ne može biti loš.

Otvaram oprezno pošto je uzvrat u Hrvatskoj, a doma sam nepobjediv. Jedanaest utakmica, osam pobjeda, tri remija.

Glavna borba odvija se na sredini terena, a iz jedne lijepe akcije Norvežani dolaze u vodstvo u 27. minuti golom Grindheima. Nije dobro, ali nije niti loše. Ima se još puno za igrati, a i poraz od 0-1 nije tragičan.
Tragično jest da je lijevi bek kao uklet pa se tako ozljeđuje i četvrti igrač na toj poziciji - Vrsaljko.
Uvodim Pranjića koji je također nespreman, ali druge opcije nemam.
Nadigravam se s Norvežanima sve do 81. minute u kojoj Rakitić zabija za 1-1. Gol s ruba šesnaesterca za, kako sam mislio, ugodniji povratak kući.
S time se složio i Drago Ćosić koji je kada je vrijeme ušlo u sudačku nadoknadu hvalio zrelu igru hrvatske reprezentacije.
No, Dragina karma je još jednom pokazala svoje pravo lice pa u 94. minuti, a igrale su se tri minute nadoknade, Norveška zabija za pobjedu i konačnih 2-1.
Potpuno nezaslužen poraz i ponovno brige u uzvratu na Maksimiru.

S rezultatom kakav jest izvodim na teren ono najbolje što imam izuzevši ozljede.

Strinić, Vida, Ćorluka, Srna
Rakitić, Modrić, Perišić
Mandžukić, Jelavić, Eduardo

Jurišam kao da je nagrada Mila(nka) Horvat jer druge opcije nema. Zdravkec je ponovno u novinama i Sportske novosti, Jutarnji, Večernji, Glas Slavonije, kao i svi portali izuzev Sportnet.hr-a vrište kako mi se sprema ostavka i kako u slučaju neuspjeha mi je najbolje otići u Afriku kao misionar. Položaj ne dolazi kao dodatna oprema.

Unatoč konstantnim napadima ostaje 0-0 sve do 44. minute kada za 1-0 zabija Eduardo lijepim golom s desne strane. Hrvatska je trenutačno u Brazilu!!

Sa završetkom prvog poluvremena čestitam dečkima na požrtvovnosti i zalaganju napominjući kako ovakvom predstavom nema šanse da ne uspijemo.
S time su se svi složili osim norveškog govnara Hangelanda koji zabija nakon nevjerojatne pogreške Pletikose kojem lopta ispada iz ruke u petercu.

To je demoraliziralo moje trupe i umjesto da ih galvanizira, Vida izvodi sranja po terenu te dobija crveni karton u 55. minuti.
Igrač manje, negativan rezultat i festival zvižduka na tribinama. Od straha ne gledam iza sebe jer znam da su vješala spremna.

U tim trenucima Brazil je apstraktan pojam kao i odlazak na Mars.

No, Hrvatska je u tajnosti u tunelima ispod Sljemena razvijala svemirski program na čelu sa zagrebačkim gradonačelnikom pa je u 65. minuti poletjela prva raketa nazvana Vrhovnik 1.
Eduardo s igračem manje zabija za 2-1!

Hrvatska je namirisala krv, a Norvežanima su se jajčeka uvukla u trbušnu šupljinu. Naređujem totalni napad pa kom' opanci kom' obojci.
Tih minuta na terenu kao da je dvanaest hrvatskih igrača i Norvežani se osjećaju "mrvicu" neugodno.
Nažalost, rezultat se nije mijenjao i ušlo se u produžetke.
I, ponovno sranje. Ponovno ozljeda lijevog beka - Strinića.
Srećom, imam pravo na zamjenu i uvodim Jajala .

I već kada sam izabrao izvođače za penale događa se čudo! 117. minuta i Jelavić za 3-1 i pobjedu!

Delirij na tribinama, erupcija oduševljenja, Mamić trči u gaćama po atletskoj stazi dok ga love zaštitari.

Plače cijeli stadion kao da je u pitanju Poljud tamo jedne godine nakon tamo jednog događaja.
Hrvatska je u Brazilu!

Golovi ovdje... http://www.youtube.com/watch?v=5ogQfSfd_mo&feature=plcp

Ždrijeb donosi Francuze, Ekvador i Južnu Koreju.

to be continued...

ziher prolazimo grupu, nije teška!

evo i ja poceo sa hrvatskom igrati. kako vidim dosta vas igra sa hrvatskom pa reko, pa da i ja probam.
i odma na pocetku sam izgubio i to od katra, ma da sam izgubio sa 2-1 ja sam zadovoljan igraom ekipe. vecina igraca koje sam pozvao bilu su debitanti i nikada prije nisu bili pozivani za reprezentaciju. za ovu utakmicu nisam htio pozvati igrace koji ne igraju u HNL-u. iako i ovaj roster je vrlo oslabljen jer fale neki igraci koje sam mislio pozvati ali eto nisam mogao sto zbog ozlijeda, a sto zbog mlade reprezentacije. pa tako ovaj poraz i ne zvuci lose. igra je bila vrlo dobra, bilo je prilika na obe strane malo vise u korist mene ali takav je nogomet.
u toj utakmici na pocetku sa igrao 4-4-2 u romb
                      subasic
vrsaljko    vida     maloca    jozinovic                   
                      andric                                                
tomecak                              an. sharbini
                       brezovec
               santini       vukusic
na poluvrijeme se otislo sa 0-0 na pavedniji rezultat iako sam ja imao nekoliko dobri prilika za gol.
u drugo poluvrijeme sam usao sa 6 novi igraca, promijenio sa formaciju u 3-4-1-2.
                     vukovic
   vukman    andric   maloca
vrsaljko   leko   badelj  jozinovic
                      tomasov
                 benko    vukusic
promjena golmana i formacije nije urodila plodom vec smo jako brzo primili gol. strijelac je bio soria 47 minuta.
ali dobra igra nakon toga je donijela mnostvo prilika, ali napadaci su zakazali pa nije bilo golova. ali nakon jednog kornera maloca zabija gol i vraca nas na pocetak 51 minuta. i u 66 minuti anas mubarak dovodi katar u vodstvo 2-1 i pobijedu, lijepim golom sa vrha sesnest metara u raslje.
vodstvo saveza nije bilo zadovoljno rezultatom i zaprijetili su da cu dobiti otkaz nastavim li ovako.

sljedeca utakmica igrala se protiv malte i morali smo ici na pobijedu protiv ovog vrlo teskog protivnika koji je bio veliki favorit u ovoj utakmici. vratio sam najbolje igrace u ekipu.
u utakmicu sam usao bez ozlijedeni modrica i rakitica.
opet sam poceo sa 4-4-2 u romb.
                  pletikosa
srna    corluka   lovren   strimic
                  vukojevic
jajalo                                 pranjic
                   kranjcar
             olic         petric
u prvom poluvremenu nisam mogao vjerovati koliko neko moze promasiti zicer. olic je promasi 5 jedan na jedan sa golmanom. sto je najgore petric se ozlijedio na kraju poluvremena.
kada sam pomislio mozda igrica ima neki bag pa toliko promasuju olic me demantirao i zabio gol nakon sto je predriblao golmana.
u drugom poluvremenu sam promjenio formaciju u 4-2-3-1. usli su kalinic, andric, ilicevic, a izasli petric, srna i jajalo.
u prvom poluvremenu sam dobio 5 zuti kartona pa sam mijenjao srnu i jajala da ne bi dobili duge zute jer su bili nervozni
                         pletikosa
corluka    andric    lovren   strinic
                 vukojevic    pranjic
ilicevic           kranjcar          olic
                       kalinic
nakon sto je usao kalinic je odma zabio gol i poveca prednost na 2-0. nakon toga imali smo 7-8 zicera olic nastavio promasivati. dvaput gadao precku (olic, kalinic) jednom stativu (kalinic) mogao sam zabiti kos 5 golova ali je ostalo do kraja 2-0 i sa nova 3 boda nastavili bitku sa grckom za prvp mjestu. grci pobijedili izrael 1-0 u gostima.
za sada grcka prva sa 17 bodova   druga hrvatska 16 bodova    treci izrael 13 bodova.
jos tri utakmice do kraja.

Willy Wonka tebe bih mogao cijelo vrijeme čitati, fantastično pišeš i s puno osjećaja prožimaš utakmice... Jedva čekam SP

u osmom kolu igrao sam protiv izraela i ako sam mislio nastaviti borbu za prvo mjesto morao sam pobijediti.
u ekipu su se vratili modric i rakitic, ali se ozlijedio vukojevic.
nastavio sam igrati 4-4-2 romb. nakon tri minute igre vec sam pove lovren je zabio gol nakon nabacaja modrica. u utakmicu sam odlicno usao i u 6 minuti vec sam vodio 2-0 strijelac je bio olic. nakon sto je prosao 4 igraca lagano je poentirao pokraj golmana izraela. u nastavku utakmice olic je nastavio promasivati zicere (koliko ta +j covjek moze promasiti) i naravno ja nisam zabio ali su izraelci zabili i smanjili rezultat na 2-1. kako se kaze i corava kokos zrno pogodi tako i olic nako 4 promasena zicera zabija gol na lijepu asistenciju kalinica. nakon gola u 75 minuti uslijedile su promjene i u igru su usli andric, knezevic, kranjcar umjesto kalinica, pranjica, modrica zatvorio sam se i promjenio formaciju u 4-5-1 sa olicem u spici.
iako sam se skroz zatvorio imao sam nekoliko kontri koje opet naravno promasio olic. primio sam gol u 93 minuti i na kraju je zavrsilo 3-2.
grcka je ponovo pobijedila i odrzala razliku 1 boda.

i doslo je to odlucujuce kolo hrvatska-grcka u ateni.
utakmica je odlicno posla nakn jednog faula na kalinicu na 20 metara na desnoj strani zabijam gol.
rakitic je izveo prekrsaj i odlicno nasao corluku koji je sam ostao na drugoj stativi i glavom zabija gol.
uslijedili su sve cesci napadi grcke koja je trazila izjednacenje i na poluvremenu ponovo vracam formaciju u 4-5-1 i ulazi andric umjesto kalinica.
rezultat se nije mjenjao do kraja utakmice iako je grcka bila dosta bolja i cijelo vrijeme napadala, ali strinic i pletikosa su odradili odlicnu utakmicu i zaustavili su sve napade grcke.
sa ova tri boda presao sam u vodsvo u skupini sa dva boda vise od grcke.

u zadnjem kolu utakmica kod kuce protiv latvije koja odlucuje tko ce biti prvi a tko drugi u skupini jer je grcka vec pobijedila.
i napravila pritisak na mojim igracima i jedino je pobijeda dolazila u obzir.
i krenuo sam u utakmicu napadacki i nakon prvi 20 minuta vec sam vodio 3-0.  golove su zabili odric 6, olic 14, pranjic 20 minuta.
sa 3-0 otislo se na poluvrijeme.
u vodstvu od 3-0 napravio sam neke promjene i izaski su strinic, srna i pranjic usli andric, kranjcar, knezevic
lovren je premjesten sa stopera na desnog beka, corluka na lijevog beka a knezevic i andric su bili novi stoperski par.
 
u drugom poluvremenu nastavio sam napadacki. i kako nisam zabio svoje prilike latvija mi zabije gol i smanji na 3-1.
strijelac je bio bivsi hajdukovac verpakovskis bio je to prekrasan gol u raslje sa 25 metara.
s tim rezultatom zavrsila se i utakmica koja mi je donijela prvo mjesto i izravni odlazak na euro.
vodstvo saveza je bilo zadovoljno rezultatom te su me cak i pohvalili.
kako jos nisam saznao skupine jer playoff nije zavrsio.

momcadi koje su vec osigurale prolazak na euro uz domacine poljsku i ukrajinu su spanjolska, njemacka, norveska, rusija, engleska, francuska, nizozemska, italija i HRVATSKA te najbolja druga momcad portugal.
za jos 4 mjesta bore se
ceska-turska
slovacka-madarska
grcka-bosna i hercegovina

te jedan veoma zanimljiv dvoboj izmedu srbije-crna gora