Nastavak...

Nakon divne pobjede protiv Walesa u gostima ostavljam formaciju 4-4-2 i za utakmicu u mjesecu lipnju protiv Škotske.
Bilo je enormno vruće, a termin nije nikako odgovarao mojim igračima, ali moralo se odraditi i to.
Održavši gorljivi govor igrači su izašli na teren željni pobjede i nova tri boda što se i ostvarilo. Pobjeda od 2-0 bez prevelike muke i nakon dugo, dugo vremena malo mira u kući.

Prije ključnih jesenskih utakmica odigravam prijateljsku utakmicu protiv Rusa u kojoj eksperimentiram s igračima pa je i logičan poraz od 1-3. Ništa strašno, igrala je B momčad pa nisam niti pokušavao stizati rezultat. Samo se pokazalo da igrači koji su izvan kruga nacionalne momčadi tamo i moraju biti.

Tako je došla i jesen i četiri zadnje utakmice; Makedonija u gostima, Belgija i Wales kod kuće i za kraj, naravno, rat svjetova. Srbija na Marakani.

Rane iz prošlog stoljeća i rezultat 1-1 još uvijek su vrlo bolne pa je i pristup utakmici bio maksimalno ozbiljan. Makedonija do te utakmice nije imala niti boda, ali svejedno su bili protivnik kojega se mora respektirati. Ako ništa zbog "dobrosusjedskih" odnosa.
Uz prijateljsko navijanje igrači su posao odradili bez greške uz dva gola Rakitića. Slavlje i drugu utakmicu bez primljenog pogotka pomutila je ozljeda Pamića u 4. minuti. Kako su već otprije bili ozljeđeni i Strinić i Pranjić, to je bilo vrlo problematično.

Četiri dana kasnije igrala se utakmica s Belgijom u kojoj su se morali naplatiti stari dugovi i sramota na gostovanju.
Zbog ozljeda i problema na lijevom beku, pozvan je i Vrsaljko koji je imao u toj utakmici svoj premijerni nastup.
Već u 8. minuti Mandžukić zabija za 1-0 i slavlje na tribinama. Igra se lijepo, redaju se prilike i samo odličan belgijski golman spašava igrače od katastrofe.
Na poluvrijeme se odlazi s vodstvom i odličnom atmosferom koja je uništena u sedam minuta nastavka.
U 48. minuti ozlijeđen je Eduardo, a sedam minuta kasnije i Vukojević. Sreća u nesreći je bila ta što sam mogao napraviti izmjene jer da je to bilo u kasnijoj fazi utakmice bio bih osuđen na propast jerbo bih vrlo vjerojatno već napravio svoje tri zamjene.
Do kraja utakmice čuvam rezultat, igram kao Španjolska i Belgija ne stvara niti jednu polupriliku. I treća utakmica bez primljenog pogotka. Obrana je kao od betona.
U novinama Zdravko Mamić hvali moju malenkost na sva zvona i govori kako ovakav izbornik jedini može voditi Hrvatsku.
"__________ je uvijek bio moj izbor i stajao sam iza njega i dok je gubio." Naravno, iz te rečenice je ispao jedan bitan detalj; "... stajao sam iza njega s nožem i dok je gubio."

No, Mamić kao Mamić.

Pobjedom protiv Belgije skočio sam na prvo mjesto u grupi s bodom prednosti ispred svog protivnika, a pobjedom protiv Walesa osigurao bih minimalno drugo mjesto prije teškog gostovanja.
To sam i napravio bez ikakvih problema. Visokih 4-0 i rekordni četvrti put zaredom bez primljenog pogotka. Rezultat jest možda i previsok s obzirom da je i Wales stvorio nekoliko izglednih prilika.
Situacija prije zadnjeg kola je jasna; Hrvatska 21 bod, Belgija 20 bodova.
Ako želim kao prvi u grupi ići u Brazil mora se pobijediti. Računati da će Belgija kod kuće izgubiti bod(ove) protiv Makedonije je bilo malo vjerojatno.

S pet pobjeda u nizu i četiri utakmice u kojima nisam primio pogodak, Hrvatska se smatrala favoritom. Ili sam se ja smatrao favoritom. Nešto od toga sigurno.

Nakon šesnaest minuta uvjerio sam se u suprotno. Janković zabija za vodstvo Srbije 1-0. Nakon skoro 400 minuta primam gol koji nije mogao doći u gorem trenutku.
Samo pet minuta nakon šoka igrači pokazuju karakter i prvo Perišić u 21. minuti zabija za 1-1, a još četiri minute kasnije Mandžukić preokreće rezultat i dovodi Hrvatsku u vodstvo.
U tom trenutku imam četiri boda više od Belgije jer je u Belgiji još uvijek 0-0.

Sreća je kratko trajala jer, kao i u Zagrebu, tribine tjeraju Srbe na moj gol, pa tako Sulejmani zabija osam minuta prije kraja poluvremena za 2-2.
Srbija igra agresivno, osjećaj je kao da imaju igrača više na terenu i startaju oštro na svaku loptu. Luković i preoštro pa tako u razmaku od samo dvije minute dobija dva žuta, odnosno crveni karton i ostavlja momčad na cjedilu.
Poluvrijeme Srbija 2 - Hrvatska 2
            Belgija 0 - Makedonija 0

So far, so good.

Detalj od prije trinaest godina je očito ispario.

Cijelo drugo poluvrijeme jurišam prema golu očekujući kako će se barem jedna lopta zavući iza leđa Brkića, ali od toga ništa. Čak obrnuto.
Srbija je bolji protivnik, uvijek imaju igrača više i češće su pred mojim golom. Kako je u Belgiji i dalje 0-0 to i nije toliko strašno.
Ali... Cassius Clay.

Kompany u 82. minuti dovodi Belgiju u vodstvo, a mene dovodi u nezgodnu situaciju. Iznimno neugodnu situaciju.

U tom trenutku naređujem totalnu ofenzivu, juriš pod svaku cijenu što je pokazalo rezultat već nakon četiri minute.
Zoran Tošić zabija za Srbiju iz kontranapada za vodstvo Srbije i na kraju pobjedu od 3-2.
Tuga, čemer i jad s naglaskom na čemeru. Prilika koja se nije smjela propustiti, a propustila se.
Ovime još jednom odlazim u dodatne kvalifikacije u kojima igram protiv Norveške.

Igram s postavom 4-4-2 s rombom u sredini - Modrić naprijed, lijevo Perišić, desno Rakitić, zadnji Badelj jerbo ako igra u Real Madridu ne može biti loš.

Otvaram oprezno pošto je uzvrat u Hrvatskoj, a doma sam nepobjediv. Jedanaest utakmica, osam pobjeda, tri remija.

Glavna borba odvija se na sredini terena, a iz jedne lijepe akcije Norvežani dolaze u vodstvo u 27. minuti golom Grindheima. Nije dobro, ali nije niti loše. Ima se još puno za igrati, a i poraz od 0-1 nije tragičan.
Tragično jest da je lijevi bek kao uklet pa se tako ozljeđuje i četvrti igrač na toj poziciji - Vrsaljko.
Uvodim Pranjića koji je također nespreman, ali druge opcije nemam.
Nadigravam se s Norvežanima sve do 81. minute u kojoj Rakitić zabija za 1-1. Gol s ruba šesnaesterca za, kako sam mislio, ugodniji povratak kući.
S time se složio i Drago Ćosić koji je kada je vrijeme ušlo u sudačku nadoknadu hvalio zrelu igru hrvatske reprezentacije.
No, Dragina karma je još jednom pokazala svoje pravo lice pa u 94. minuti, a igrale su se tri minute nadoknade, Norveška zabija za pobjedu i konačnih 2-1.
Potpuno nezaslužen poraz i ponovno brige u uzvratu na Maksimiru.

S rezultatom kakav jest izvodim na teren ono najbolje što imam izuzevši ozljede.

Strinić, Vida, Ćorluka, Srna
Rakitić, Modrić, Perišić
Mandžukić, Jelavić, Eduardo

Jurišam kao da je nagrada Mila(nka) Horvat jer druge opcije nema. Zdravkec je ponovno u novinama i Sportske novosti, Jutarnji, Večernji, Glas Slavonije, kao i svi portali izuzev Sportnet.hr-a vrište kako mi se sprema ostavka i kako u slučaju neuspjeha mi je najbolje otići u Afriku kao misionar. Položaj ne dolazi kao dodatna oprema.

Unatoč konstantnim napadima ostaje 0-0 sve do 44. minute kada za 1-0 zabija Eduardo lijepim golom s desne strane. Hrvatska je trenutačno u Brazilu!!

Sa završetkom prvog poluvremena čestitam dečkima na požrtvovnosti i zalaganju napominjući kako ovakvom predstavom nema šanse da ne uspijemo.
S time su se svi složili osim norveškog govnara Hangelanda koji zabija nakon nevjerojatne pogreške Pletikose kojem lopta ispada iz ruke u petercu.

To je demoraliziralo moje trupe i umjesto da ih galvanizira, Vida izvodi sranja po terenu te dobija crveni karton u 55. minuti.
Igrač manje, negativan rezultat i festival zvižduka na tribinama. Od straha ne gledam iza sebe jer znam da su vješala spremna.

U tim trenucima Brazil je apstraktan pojam kao i odlazak na Mars.

No, Hrvatska je u tajnosti u tunelima ispod Sljemena razvijala svemirski program na čelu sa zagrebačkim gradonačelnikom pa je u 65. minuti poletjela prva raketa nazvana Vrhovnik 1.
Eduardo s igračem manje zabija za 2-1!

Hrvatska je namirisala krv, a Norvežanima su se jajčeka uvukla u trbušnu šupljinu. Naređujem totalni napad pa kom' opanci kom' obojci.
Tih minuta na terenu kao da je dvanaest hrvatskih igrača i Norvežani se osjećaju "mrvicu" neugodno.
Nažalost, rezultat se nije mijenjao i ušlo se u produžetke.
I, ponovno sranje. Ponovno ozljeda lijevog beka - Strinića.
Srećom, imam pravo na zamjenu i uvodim Jajala .

I već kada sam izabrao izvođače za penale događa se čudo! 117. minuta i Jelavić za 3-1 i pobjedu!

Delirij na tribinama, erupcija oduševljenja, Mamić trči u gaćama po atletskoj stazi dok ga love zaštitari.

Plače cijeli stadion kao da je u pitanju Poljud tamo jedne godine nakon tamo jednog događaja.
Hrvatska je u Brazilu!

Golovi ovdje... http://www.youtube.com/watch?v=5ogQfSfd_mo&feature=plcp

Ždrijeb donosi Francuze, Ekvador i Južnu Koreju.

to be continued...