čekao sam pravi trenutak da objavim kako mi ide u jednoj od vjerojatno zadnjih karijera u FM 12, naravno ako ću biti u mogućnosti igrati novije verzije
Dakle, sve je počelo u lipnju 2011. godine kad sam (prema vlastitoj želji i ljubavi prema klubu) preuzeo Nedelišće u 3. HNL - Sjever. Tu sam se od svih klubova najduže zadržao jer sam ipak na nečemu trebao graditi karijeru, a već u prvoj sezoni završili smo kao 2. na tablici, a u Kupu dogurali do četvrtfinala. Sezonu 2012./2013. završavamo na solidnom 6. mjestu, a sezone poslije na još slabijem 8. mjestu, te sam sezone ('13./'14.) izabran za drugog najboljeg trenera lige. U sezoni 2014./2015. smo se znatno popravili, ojačao sam momčad i završili smo na već vrlo dobrom 3. mjestu, a ja sam dobio nagradu za najboljeg trenera. Sljedeće sezone imali smo sreće u ždrijebu Kupa pa smo se više posvetili tom natjecanju i čak došli do polufinala, a u ligi na kraju završili na 8. mjestu. Iduća sezona, 2016./2017. bila je vrlo slična, 6. mjesto u ligi i ispadanje u polufinalu Kupa, a sezonu nakon toga završavamo 3. u ligi i opet ispadamo u polufinalu Kupa, iskreno vam kažem, čak tri sezone zaredom toliko sreće u ždrijebu, ali i na utakmicama još nisam doživio. U sezoni 2018./2019. u Kupu ispadamo već u drugoj rundi, ali zato postajemo prvaci lige prvi u povijesti i uspješno odrađujemo kvalifikacije za 2. HNL. U debitantskoj sezoni u višem rangu uvjerljivo završavamo na posljednjem 10. mjestu, a u Kupu opet ispadamo u drugoj rundi, zbog toga mi predsjednik kluba uručuje otkaz u sezoni 2019./2020.
Nisam ja čovjek koji se lako predaje te dajem zahtjev za posao koji je na opće čuđenje prihvaćen i opet sam na starom mjestu. U prvoj sezoni drugog mandata ispadamo već u prvoj rundi Kupa (ne u pretkolu), a ligu završavamo na skromnom 7. mjestu. Već iduće sezone još jednom osvajamo ligu, ali ovaj put se nismo uspjeli plasirati u 2. HNL, a u Kupu smo ispali u drugoj rundi. U sezoni 2022./2023. opet ispadamo u prvoj rundi Kupa, a ligu završavamo tek na 8. mjestu. Sljedeće sezone malo smo popravili plasman u ligi i završili na 5. mjestu, a u Kupu nismo nastupili. Sezona 2024./2025. bila je još bolja, opet ne igramo Kup, ali se potpuno posvećujemo ligi koju završavamo na 2. mjestu. U 2025./2026. nakon kratke stanke opet igramo dva natjecanja, ligu završavamo na 3. mjestu, a iz Kupa smo ispali u prvoj rundi, nakon što smo bez problema prošli pretkolo, sljedeća sezona bilo je gotovo identična, samo što smo ligu završili na 4. mjestu. Sezona 2027./2028. bila je jedna od bolji, ako gledamo ukupan uspjeh, u Kupu smo ispali u četvrtfinalu, a ligu po treći put osvojili i plasirali se u 2. HNL. Drugu sezonu u višem rangu nisam priveo kraju, ispali smo iz Kupa u prvoj rundi, u ligi smo stajali iznad crte ispadanja, a ja sam početkom ožujka 2029. godine dobio ponudu njemačkog trećeligaša Rot-Weiss Essena koju nisam mogao odbiti ako želim napredovati u karijeri.
Proveo sam u Essenu nešto više od jedne sezone, preuzeo sam ih pri dnu tablice i do kraja sezone ih doveo do konačnog 12. mjesta. Sezonu 2029./2030. završavamo prema ambicijama kluba i uprave, na kraju smo zauzeli 3. mjesto, a dugo smo se borili i za naslov prvaka, te sam sezone izabran za drugog najboljeg trenera lige. Kvalifikacije smo uspješno odradili i plasirali se u 2. Bundesligu, ali to nije prošlo nezapaženo te prihvaćam ponudu već aktualnog drugoligaša Osnabrucka. Nisam se baš proslavio tu, odradio sam samo jesensku polusezonu, bio na rubu ispadanja te sam krajem veljače 2031. godine dobio otkaz. Tu sam odlučio uzeti dvotjednu pauzu i zatim se vratiti poslu kojeg sam pronašao u Veneziji, talijanskom drugoligašu kojeg sam trebao spasiti od ispadanja, ali bio je to prevelik zadatak i kao posljednji ispadamo u Serie C1/A. Sezonu 2031./2032. završavamo na dobrom 2. mjesto i igramo kvalifikacije za Serie B, što je i bio cilj na početku sezone, ali ne uspijevamo to odraditi kako treba do kraja. Već iduće sezone stavljamo stvari na svoje mjesto, osvajamo Serie C1/A i direktno se plasiramo u Serie B te osvajamo kup Serie C.
Na kraju te sezone mi se pružila šansa za povratak u Njemačku koju sam i prihvatio, u drugoj ligi sam preuzeo FSV Frankfurt, ali nisam proveo tu cijelu sezonu. Jedini uspjeh mi je treća runda njemačkog kupa, no u ligi sam sve uprskao i dobio otkaz krajem travnja 2034. godine. Nakon toga me mjesec dana kasnije iznenađujuće angažirao engleski drugoligaš Tranmere u kojem sam proveo samo dva tjedna, upoznao momčad, ali nisam stigao ni odigrati prijateljsku utakmicu. Razlog tome je što jednostavno nisam mogao odbiti ponudu prvoligaša Swanseaja s kojim sam sezonu 2034./2035. završio na 12. mjestu i tad je opet uslijedila selidba, opet nakon samo jedne godine u klubu. No, nisam se previše usrećio ni u Derbyju kojeg sam preuzeo nakon toga, odradio sam samo jesensku polusezonu, doveo ih na rub ispadanja i dobio otkaz, ali nakon toga je uslijedila prava renesansa u mojoj karijeri.
Krajem prosinca 2035. godine preuzimam Villarreal sa zadatkom da ih spasim od ispadanju u drugu ligu, što mi je i uspjelo te smo čak završili na 14. mjestu. Sljedeća sezona već je bila mnogo bolja, dogurali smo do finala Kupa, a u ligi do 6. mjesta i kvalifikacija za Europsku ligu, a već sam izabran i za najboljeg trenera lige. Kvalifikacije za EL prošle su očekivano, tu smo sezonu završili na 7. mjestu, u Kupu smo ispali u osmini finala, a u EL u šesnaestini finala. U međuvremenu sam, točnije u rujnu 2037. godine, preuzeo mjesto izbornika Hrvatske jer smo bili tek 75. na svijetu i to sam morao promijeniti. Kvalifikacije za SP sam trebao privesti kraju i više nije bilo šanse za plasman. Nakon dvije i pol sezone napuštam "žutu podmornicu" i prihvaćam ponudu ambicioznog Athletic Bilbaa. Imao sam odmah prilike igrati LP, ali ispali smo u play-offu i morali se zadovoljiti EL-om. Sezonu 2038./2039. u ligi smo završili na 6. mjestu, u Kupu ispali u osmini finala, a u E u šesnaestini finala. Sljedeće sezone nakon kvalifikacija opet igramo u EL i ispadamo u osmini finala, u Kupu u polufinalu, a ligu završavamo na 5. mjestu. S Hrvatskom sam bio 2. u grupi i u dodatnim kvalifikacijama razbio Albance i na EP-u ispao u četvrtfinalu od budućih prvaka Francuza. Svoj zadatak sam tu ispunio, vratio nas među 20 najbolji na svijetu, složio momčad, dao otkaz i nasljedniku prepustio da to održava, što mu i uspijeva.
Sezona 2040./2041. na prvi se pogled činila užasnom, u ligi smo završili tek na 9. mjestu i nismo izborili europska natjecanja, u Kupu smo ispali u četvrtfinalu. No, ima tu još jedna stvar, na početku sezonu uspješno prolazimo play-off za EL i tu počinje priča. Protivnici su padali jedan za drugim, u 1/16 finala Celtic je bio riješen već u prvoj utakmici, ali u drugoj smo strepili do zadnje minute. Osmina finala mi je donijela bivši klub, Swansea, kojeg smo također svladali. U četvrtfinalu razbijamo Milan, ali u uzvratu nam je opet prijetilo ispadanje. Ni u polufinalu nije bilo opuštanja, prvu Blackburn doma dobiva 3:2, ali na našem terenu mi pobjeđujemo 4:2 i prolazimo dalje. U finalu nas je čekao favorizirani West Bromwich, koji je izbacio Dinamo u polufinalu. Mi zabijamo za 0:1, oni izjednačuju, meni se oba napadača ozlijeđuju i igram s rezervama, koje nisu za podcijeniti i onda mi zabijamo za konačnih 1:2 i prvi put u povijesti kluba osvajamo Europsku ligu! Što će biti dalje vidjet ćemo, hoću li s 55 godina (30 godina karijere) ostati u Bilbau ili potražiti već 12. klub u karijeru još neznam...
Pax vobis. Memento mori qui. ludetis pilla