još uvijek sam na 12-ici
više nisam znao što bi, pa krenuo put jugoslavije...
2011./2012. - Prvo sam preuzeo Dinamo, al mi nije bilo zanimljivo, pa sam krenuo ispočetka. Glavne mete bili su hrv. klubovi u trećoj ligi, birao sam između Cibalije, Intera i Splita, i uzeo ove zadnje. Plan kluba bio je promocija u 2. ligu, ja bi se osobno zadovoljio i s plasmanom među pet najboljih, ali nisam htio riskirati pa sam doveo nekoliko igrača bez kluba (Abramović, Džaja, Sablić, D. Smoje, A. Pamić, Drpić) i krenuo. Na pripremama sam se okrenuo stranim prvoligaškim klubovima i samo jednom remizirao (Videoton), sve ostalo pobjede (Lviv, Lugano, Brondy + Slaven kao 1. ut.). Sezonu sam počeo užasno, prve četiri utakmice u ligi isto toliko poraza (1-13), u EL ispao u 3. pretkolu od Bursaspora, tad smo počeli igrati samo vikendom pa je krenulo nabolje. U sljedećih 15 utakmica, dvaput neriješeno i dva poraza, priključio sam se samom vrhu. U kupu redovito izvlačim gostovanja i iznenađujuće prolazim, ispadam tek u polufinalu od Vojvodine. Bilo je svega u ligi u proljetnom dijelu, doma pobjeđivao, u gostima uzeo pokoji bod, ali kiksali su i ostali, jednom sam se našao i na 1. mjestu, ali nisam uspio zadržati. No, na kraju ipak završio kao 2. i plasirao se u 2. ligi. Forsirao sam Rebića i isplatilo se, 12 golova u 35 utakmica, odmah do njega Čop s 10 golova u 27 ut., a tu su i Baraban i Obilinović s osam golova. (Gorica 68, Split 61, Olimpik 60, Mura 59, Borac 57)
2012./2013. - Bilo je očito da s tim sastavom neću moći parirati nikome u višem rangu i krenuo sam u osnaživanje momčadi, izgubio sam samo Križanca koji nije htio produljenje ugovora i još jednog lijevog beka. Potrošio sam čak 300k, najviše za Mezgu (100k), osim njega došli su Jusufi, Polovanec i Maras, a bez odštete Vojnović, Galešić i Čagalj. Na pripremama samo jedan poraz, doma protiv Veleža. U prvih šest kola osvojio sam četiri boda, u kupu sam na početku igrao doma i pobjeda protiv Domžala u 2. rundi bila je kao neka prekretnica, u sljedećih deset utakmica samo jedan poraz, sve ostalo pobjede. U 1/8 finala izvlačim Hajduk na Poljudu i već sam se pomirio s ispadanjem, ali dečki su me ugodno iznenadili, rano smo poveli, Hajduk se do kraja totalno raspao i pobjeda 4-0
. U zimskom roku doveo sam samo srednjeg veznog Jovanovića, koji se pokazao kao pojačanje. U ligi sam se držao oko sredine, u 1/4 finala nakon penala doma prošli Maribor i opet ispali u polufinalu, sad od OFK-a u gostima. Opet smo dosta oscilirali u proljetnom dijelu, u zadnjih pet utakmica čak tri poraza, ali na početku smo imali šest pobjeda u nizu i tako se priključili vrhu i uz dosta sreće opet završili kao drugi i stvarno neočekivano se plasirali u 1. ligu. U predzadnjem kolu mi poraženi, ali i Rad i tako sam osigurao 2. mjesto, u zadnjem kolu doma 2-0 protiv Kopra, još mogu i žaliti za 1. mjestom, jer Vojvodina nije pobijedila. Moj cilj je bio sredina tablice, pa tek u sljedećoj sezoni probati na viši plasman, ali ovo nitko nije očekivao, u klubu presretni. Inače, do kraja je ovo bilo natjecanje Vojnovića i Rebića za najboljeg strijelca lige, na kraju Vojnović 22 (37 ut.) - Rebić 19 (34 ut.), stvarno strašan tandem. Vojnović osim toga i najbolji asistent u ligi, ne dodijeljuje se nagrada za najboljeg u ligi, ali zna se tko je to bio, od ostalih se Milović istaknuo s osam golova, dosta za stopera. (Vojvodina 66, Split 65, Rad 60, Gorica 57, Radnički 56)
2013./2014. - Za 1. ligu sam potrošio malo manje nego godinu prije, ukupno 240k, doveo sam Maleša, Drevena, Gregurinu, Stanišića i Bjelkanovića, a bez odštete na kraju Stojkova i Sedlaka, iskusnog i mladog napadača. Sad je to već gotovo potpuno izmijenjena momčad u odnosu na prvu sezonu, Vuković se još drži na golu, ali imam sad Drevena kao kvalitetnu zamjenu za svaki slučaj. Izgubio sam nekoliko rezervnih igrača na koje ionako nisam računao, a Čopa sam za 200k uvalio Partizanu, u prvoj sezoni bio ponajbolji igrač, ali u drugoj nije zabio nijedan gol u cijeloj sezoni, a dobivao je prilike pored dvojice najboljih. Sezonu počeli s remijem, pa nanizali tri poraza, među kojima je i domaći protiv Hajduka 4-0, sad smo kvit, ali izvukli smo ih opet u gostima u kupu. U ligi nakon toga nanizali pet pobjeda, tj. ukupno šest, upravo dobili Hajduk 5-2 u kupu, 2-2 nakon 90 minuta, a onda gol Rebića i dva Drpića u produžecima. Zasad Rebić s četiri gola najbolji strijelac u šest ut. (nastupio na SP U-20, Yu ispala u 1/8 na penale od Engleske), Vojnović u devet ut. samo dva gola...
Pax vobis. Memento mori qui. ludetis pilla