Football Manager 2015
Malo sam zapostavio managera zadnjih dana, malo zbog obveza, a i nije mi se dalo baš igrat. Kako god odigrao sam dvije turbulente sezone pa će bit samo kratki pregled.
Dakle u sezonu ulazim kao osvajač trostruke krune i uprava od mene očekuje minimalno ulazak u finale kupa i pokušaj obrane titule u prvenstvu. No, prije svega, superkup. Pošto sam osvojio i kup i prvenstvo nisam uopće mislio da će se igrat superkup, ali ispada da ukoliko osvojiš duplu krunu da igraš protiv drugopasiranog u prvenstvu superkup. Ulazim u tu utakmicu kao favorit i 2 puta vodim, ali oba protivnik stiže moje vodstvo i o pobjedniku će odlučivati penali. u prvih 13 serija penala nije bio niti jedan promašaj da bi u 14. seriji moj igrač promašio, njihov zabio i titula je izgubljena.
U prvenstvo krećem također neuvjerljivo i otvaram s porazom i remijem te tek u trećem kolu bilježim prvu pobjedu. Takva forma toplo-hladno se nastavila i dalje, srećom nitko drugi nije bio dominatan tako da se nitko nije uspio odvojit na vrhu, nego su se 3-4 momčadi, uključujući i mene stalno izmjenjivale na prvom mjestu. Ipak negdje od sredine prvenstva pa skroz do zadnjih 6 kola na vrhu sam bio ja, ali nikako se nisam mogao odvojiti više od 3 boda tako da je to sve bilo poprilično nesigurno i onda upadam u crnu rupu. U zadnjih 6 utakmica upisana su 2 poraza, 3 remija i 1 pobjeda i to u zadnjem kolu kad je sve već bilo gotovo, osvojeno je užasno 5. mjesto, sa 41 bodom. U moju obranu prvak Vikingur imao je 47 bodova i do kraja se odvijala borba u prvenstvu.
Kup je osvojen bez ikakvih problema i to je bilo ono što mi je spasilo posao i osiguralo novi ugovor, a izlet u Europu je bio poprilično neuspješan. Igralo se 1. pretkolo Lige prvaka i izvučen je sjeverno irski Cliftonville. Na prvu, protivnik po mjeri, međutim taman sam tad i u prvenstvu upao u nekakvu crnu rupu, imao 3 utakmice bez pobjede, tako da nije slutilo na dobro. Prvu utakmicu idem u goste, završava 0:0, domaćini malo bolji, ali imao sam i ja svojih prilika, u drugoj utakmici krećem odmah od početka u napad i nižem promašaj za promašajem da bi pred kraj poluvremena primio gol. Na poluvremenu uvodim još jednog napadača i bacam doslovno sve u napad. Uspio sam izjednačiti, ali do kraja primam još jedan gol i to je bilo to. Šteta, jer se moglo bar proći to jedno pretkolo. Jedina dobra stvar je što su sjele pare od UEFE i sad sam stvarno pun ko brod što se tiče financija.
Kako sam napisao već ipak dobijam novi ugovor iako je sezona bila potpuni podbačaj, a uprava od mene ovaj put očekuje osvajanje kupa i lige.
Sezona tradicionalno počinje superkupom u kojem igram protiv mrskog rivala Vikingura. Regularni dio opet završava 2-2, opet se ide na penale, ali ovaj put sam ja uspješniji i superkup je osvojen, drugi ukupno.
Počinje liga i ne mogu nikako pronač pobjedničku taktiku, mjenjam stalno formacije, igrače sve živo pokušavam i prije utakmice i tokom utakmice, prošlo je 7 kola, a ja imam tek 2 pobjede, i na 6. mjestu sam. Razmišljao sam da dam ostavku i velim sam sebi ide još jedna utakmica, stavljam najklasičniji 4-4-2, bez ikakvih instrukcija i ičega i bez da išta mjenjam tijekom utakmice, osim zamjena naravno. Idućih 8 utakmica sam ostvario čistih 8 pobjeda, od toga 6 u prvenstvu, 2 u kupu. Nastavljam s tom taktikom, koja se pokazala poprilično uspješna i zasjeo sam na vrh tablice, ali kad god imam priliku odvojit se na više od 3 boda od drugoga, ja negdje kiksam. Pred sam kraj prvenstva, 4 kola prije kraja, gubim 2 utakmice za redom i ispuštam prvo mjesto. U zadnje kolo ulazim kao drugoplasirani s 2 boda zaostatka za vodećim, dakle više ne ovisim o sebi, ja igram protiv već ispalog KI-a i lagano ih dobijam 4-0, a tada vodeći B36 je gostovao kod B68-a, mog najvećeg rivala i gube 2-1, ja osvajam prvenstvo s bodom prednosti, rutinski.
Kup je osvojen rutinski i ove sezone, ali hajlajt ove sezone nije bio niti kup pa čak niti prvenstvo, nego nastup u Europi.
Kao osvajač kupa plasirao sam se u Europa ligu i naravno krenuo od prvog pretkola. Izvučena je Slovačka Žilina, dakle neprelazan protivnik. odlučio sam da će me zadovoljiti ako ukupni rezultat na kraju bude do maksimalno 5-6 golova razlike za Slovake jer je realna razlika u kvaliteti još i veća. Prva se igra kod mene i gosti u prvom poluvremenu zabijaju 2 lagana komada, a u samoj završnici uspijevam smanjiti na 2-1. Na početku drugog poluvremena uspijevam čak i izjednačit i udaram odmah bunkerčinu. Ipak, Žilina je bila prejaka i 69. i 84. minuta su bile kobne, konačan rezultat 2-4, dakle zadovoljavajuće, ali očekivano sam izgubio sve nade u eventualni prolaz i prije uzvrata. I onda čudo. Prvo poluvrijeme se držim odlično, oni napadaju, ja se branim, ali golova nema. U 41. minuti kontra i vodim 1-0, tako se odlazi na odmor. I kažem sebi ko ga jebe idem se otvorit i igrat napadački pa nek primim i 10 golova. Dakako moram pobjedit 3-0 kako bi išao dalje. Moja napadačka taktika urodila je plodom, ali tek u 82. minuti uspjevam zabit za 2-0, napadam i dalje i u 92. minuti Žilina zabija autogol, 3-0 za mene i još minuta me dijeli od prolaska u drugi krug. . Naravno, nisam izdržao tu minutu do kraja i u 93. minuti, posljednjoj minuti nadoknade primam gol i ispadam zbog pravila gola u gostima. Jeeeebiga, ali bez obzira na to ovo je bila najveća pobjeda kluba, bar u mojoj eri.
Potpisao sam novi ugovor, jednogodišnji, i njega ću svakako odradit još pa ću vidjet. Ostao sam prvenstveno radi Lige prvaka i nadam se ovaj put prolasku prvog pretkola, a onda ću vjerojatno potražit neki novi izazov.
Dakle u sezonu ulazim kao osvajač trostruke krune i uprava od mene očekuje minimalno ulazak u finale kupa i pokušaj obrane titule u prvenstvu. No, prije svega, superkup. Pošto sam osvojio i kup i prvenstvo nisam uopće mislio da će se igrat superkup, ali ispada da ukoliko osvojiš duplu krunu da igraš protiv drugopasiranog u prvenstvu superkup. Ulazim u tu utakmicu kao favorit i 2 puta vodim, ali oba protivnik stiže moje vodstvo i o pobjedniku će odlučivati penali. u prvih 13 serija penala nije bio niti jedan promašaj da bi u 14. seriji moj igrač promašio, njihov zabio i titula je izgubljena.
U prvenstvo krećem također neuvjerljivo i otvaram s porazom i remijem te tek u trećem kolu bilježim prvu pobjedu. Takva forma toplo-hladno se nastavila i dalje, srećom nitko drugi nije bio dominatan tako da se nitko nije uspio odvojit na vrhu, nego su se 3-4 momčadi, uključujući i mene stalno izmjenjivale na prvom mjestu. Ipak negdje od sredine prvenstva pa skroz do zadnjih 6 kola na vrhu sam bio ja, ali nikako se nisam mogao odvojiti više od 3 boda tako da je to sve bilo poprilično nesigurno i onda upadam u crnu rupu. U zadnjih 6 utakmica upisana su 2 poraza, 3 remija i 1 pobjeda i to u zadnjem kolu kad je sve već bilo gotovo, osvojeno je užasno 5. mjesto, sa 41 bodom. U moju obranu prvak Vikingur imao je 47 bodova i do kraja se odvijala borba u prvenstvu.
Kup je osvojen bez ikakvih problema i to je bilo ono što mi je spasilo posao i osiguralo novi ugovor, a izlet u Europu je bio poprilično neuspješan. Igralo se 1. pretkolo Lige prvaka i izvučen je sjeverno irski Cliftonville. Na prvu, protivnik po mjeri, međutim taman sam tad i u prvenstvu upao u nekakvu crnu rupu, imao 3 utakmice bez pobjede, tako da nije slutilo na dobro. Prvu utakmicu idem u goste, završava 0:0, domaćini malo bolji, ali imao sam i ja svojih prilika, u drugoj utakmici krećem odmah od početka u napad i nižem promašaj za promašajem da bi pred kraj poluvremena primio gol. Na poluvremenu uvodim još jednog napadača i bacam doslovno sve u napad. Uspio sam izjednačiti, ali do kraja primam još jedan gol i to je bilo to. Šteta, jer se moglo bar proći to jedno pretkolo. Jedina dobra stvar je što su sjele pare od UEFE i sad sam stvarno pun ko brod što se tiče financija.
Kako sam napisao već ipak dobijam novi ugovor iako je sezona bila potpuni podbačaj, a uprava od mene ovaj put očekuje osvajanje kupa i lige.
Sezona tradicionalno počinje superkupom u kojem igram protiv mrskog rivala Vikingura. Regularni dio opet završava 2-2, opet se ide na penale, ali ovaj put sam ja uspješniji i superkup je osvojen, drugi ukupno.
Počinje liga i ne mogu nikako pronač pobjedničku taktiku, mjenjam stalno formacije, igrače sve živo pokušavam i prije utakmice i tokom utakmice, prošlo je 7 kola, a ja imam tek 2 pobjede, i na 6. mjestu sam. Razmišljao sam da dam ostavku i velim sam sebi ide još jedna utakmica, stavljam najklasičniji 4-4-2, bez ikakvih instrukcija i ičega i bez da išta mjenjam tijekom utakmice, osim zamjena naravno. Idućih 8 utakmica sam ostvario čistih 8 pobjeda, od toga 6 u prvenstvu, 2 u kupu. Nastavljam s tom taktikom, koja se pokazala poprilično uspješna i zasjeo sam na vrh tablice, ali kad god imam priliku odvojit se na više od 3 boda od drugoga, ja negdje kiksam. Pred sam kraj prvenstva, 4 kola prije kraja, gubim 2 utakmice za redom i ispuštam prvo mjesto. U zadnje kolo ulazim kao drugoplasirani s 2 boda zaostatka za vodećim, dakle više ne ovisim o sebi, ja igram protiv već ispalog KI-a i lagano ih dobijam 4-0, a tada vodeći B36 je gostovao kod B68-a, mog najvećeg rivala i gube 2-1, ja osvajam prvenstvo s bodom prednosti, rutinski.
Kup je osvojen rutinski i ove sezone, ali hajlajt ove sezone nije bio niti kup pa čak niti prvenstvo, nego nastup u Europi.
Kao osvajač kupa plasirao sam se u Europa ligu i naravno krenuo od prvog pretkola. Izvučena je Slovačka Žilina, dakle neprelazan protivnik. odlučio sam da će me zadovoljiti ako ukupni rezultat na kraju bude do maksimalno 5-6 golova razlike za Slovake jer je realna razlika u kvaliteti još i veća. Prva se igra kod mene i gosti u prvom poluvremenu zabijaju 2 lagana komada, a u samoj završnici uspijevam smanjiti na 2-1. Na početku drugog poluvremena uspijevam čak i izjednačit i udaram odmah bunkerčinu. Ipak, Žilina je bila prejaka i 69. i 84. minuta su bile kobne, konačan rezultat 2-4, dakle zadovoljavajuće, ali očekivano sam izgubio sve nade u eventualni prolaz i prije uzvrata. I onda čudo. Prvo poluvrijeme se držim odlično, oni napadaju, ja se branim, ali golova nema. U 41. minuti kontra i vodim 1-0, tako se odlazi na odmor. I kažem sebi ko ga jebe idem se otvorit i igrat napadački pa nek primim i 10 golova. Dakako moram pobjedit 3-0 kako bi išao dalje. Moja napadačka taktika urodila je plodom, ali tek u 82. minuti uspjevam zabit za 2-0, napadam i dalje i u 92. minuti Žilina zabija autogol, 3-0 za mene i još minuta me dijeli od prolaska u drugi krug. . Naravno, nisam izdržao tu minutu do kraja i u 93. minuti, posljednjoj minuti nadoknade primam gol i ispadam zbog pravila gola u gostima. Jeeeebiga, ali bez obzira na to ovo je bila najveća pobjeda kluba, bar u mojoj eri.
Potpisao sam novi ugovor, jednogodišnji, i njega ću svakako odradit još pa ću vidjet. Ostao sam prvenstveno radi Lige prvaka i nadam se ovaj put prolasku prvog pretkola, a onda ću vjerojatno potražit neki novi izazov.
[uredio čoban2343 - 23. lipnja 2016. u 23:13]
Drobilica za kičmu. Pokušat će Sulejmani.
Update nakon odigrane sezone, kako sam i najavio posljednja u NSI i na Farskim otocima.
Već sam napisao da ću ovu sezonu probat napravit nešto više u Europi i otić negdje dalje, a tako je na kraju i bilo.
Sezona je tradicionalno započela Super kupom koji je osvojen, a također sam osvojio i kup. U prvenstvu sam bio konkurentan čitavo vrijeme, no u ključnim utakmicama sam uvijek kiksao i tako sam ušao u zadnje kolo na 2. poziciji i ušao sam u zadnje kolo s bodom zaostatka za vodećim. E sad se tu dogodio jedan problem, a to je da pošto mi je ugovor isticao, a nisam htio potpisati novi, počeli su mi klubovi nuditi poslove i tako sam dogovorio već mjesec i nešto prije kraja sezone da prelazim u Degerfors, klub koji igra u 1. švedskoj ligi, ali je u tekućoj sezoni u dvadeset i nešto odigranih kola bio uvjerljivo zadnji s 0 pobjeda i tek 6 remija i već su bili ispali. Prihvatio sam posao, ali i tražio odgodu potpisivanja ugovora do kraja sezone, jer oni su ionako ispali iz lige, a ja još nisam završio posao u svom klubu. Međutim dolazi ponovno ponuda da potpišem ugovor i to točno dan prije moje zadnje utakmice u starom klubu i prije odluke o prvaku, kup sam već osvojio, tražim ponovno odgodu na tjedan dana, ovaj put ne prihvaćaju i odlučio sam pirhvatiti ponudu i otići. NSI je i bez mene posljednju itakmicu pobjedio, ali su ostali 2.
Ono što vrijedi posebno istaknuti u zadnjoj sezoni je napokon iskorak u Europi. U 1. pretkolu LP izvlačim maltešku Birkirkaru, pra utakmica kod kuće, pobjeda laganih 2:0 i miran uzvrat. U gostima 2 puta vodim, ali i 2 puta me stižu i konačan rezultat 2:2 za ukupnih 4:2 i siguran prolaz. u 2. pretkolu se igra protiv moldavskog Šerifa, solidan ždrijeb, ali ipak osjetno jači protivnik od Maltežana. Prvu u gostima sam odigrao hrabro i isplatilo se, pobjeda od 2:1, a u uzvratu kod kuće primam gol za 1:0, ali do kraja uspjevam smanjiti na 1:1 i opet prolaz dalje. Ovo već nisam očekivao i sad sam se našao u 3. pretkolu gdje sam izvukao Anderlecht. Ovdje već nisam imao nikakve šanse, unatoč odličnoj prvoj utakmici u gostima gdje sam izgubio samo 1:0, u uzvratu laganih 4:0 i ipadanje u Europsku ligu. Ponovno izvlačim Belgijance, ovaj puta Standard i ovaj puta sam napokon ozbiljno stradao u Europi, u prvoj utakmici u gostima 4:0, kod kuće 5:1 za njih. Tu je moral ekipi dosta pao i zbog toga sam napravio par kikseva u prvenstvu ali je zato kapnila para u blagajnu. Ostavio sam klub s 1 200 000 funti u blagajni, a proječno po sezoni sam trošio oko 500 000, dakle iduće 2 sezone su vjerojatno najbogatiji klub u državi bez da išta uprihode.
A sad malo statistike, proveo sam ukupno 4 i pol sezone u klubu. Vodio sam 159 utakmica, od toga 85 pobjeda, 36 remija i 38 poraza. Osvojio sam kup 5 puta, super kup 3 puta, prvenstvo 2 puta, 2 peta mjesta i ako računamo ovu zadnju sezonu 2. mjesto.
Međutim zasitio sam se malo te lige pa sam odlučio krenuti dalje. Čisto radi usporedbe, farska liga je po reputaciji u igri na 87. mjestu. klub koji sam preuzeo igra u švedskoj 1. ligi koja je po reputaciji 28. ali ću ih voditi u 2. ligi koja je po reputaciji 53. dakle popriličan skok bez obzira. Za sljedeću sezonu je cilj odmah se vratiti u 1. ligu pa ćemo vidjeti kako će to proć.
Već sam napisao da ću ovu sezonu probat napravit nešto više u Europi i otić negdje dalje, a tako je na kraju i bilo.
Sezona je tradicionalno započela Super kupom koji je osvojen, a također sam osvojio i kup. U prvenstvu sam bio konkurentan čitavo vrijeme, no u ključnim utakmicama sam uvijek kiksao i tako sam ušao u zadnje kolo na 2. poziciji i ušao sam u zadnje kolo s bodom zaostatka za vodećim. E sad se tu dogodio jedan problem, a to je da pošto mi je ugovor isticao, a nisam htio potpisati novi, počeli su mi klubovi nuditi poslove i tako sam dogovorio već mjesec i nešto prije kraja sezone da prelazim u Degerfors, klub koji igra u 1. švedskoj ligi, ali je u tekućoj sezoni u dvadeset i nešto odigranih kola bio uvjerljivo zadnji s 0 pobjeda i tek 6 remija i već su bili ispali. Prihvatio sam posao, ali i tražio odgodu potpisivanja ugovora do kraja sezone, jer oni su ionako ispali iz lige, a ja još nisam završio posao u svom klubu. Međutim dolazi ponovno ponuda da potpišem ugovor i to točno dan prije moje zadnje utakmice u starom klubu i prije odluke o prvaku, kup sam već osvojio, tražim ponovno odgodu na tjedan dana, ovaj put ne prihvaćaju i odlučio sam pirhvatiti ponudu i otići. NSI je i bez mene posljednju itakmicu pobjedio, ali su ostali 2.
Ono što vrijedi posebno istaknuti u zadnjoj sezoni je napokon iskorak u Europi. U 1. pretkolu LP izvlačim maltešku Birkirkaru, pra utakmica kod kuće, pobjeda laganih 2:0 i miran uzvrat. U gostima 2 puta vodim, ali i 2 puta me stižu i konačan rezultat 2:2 za ukupnih 4:2 i siguran prolaz. u 2. pretkolu se igra protiv moldavskog Šerifa, solidan ždrijeb, ali ipak osjetno jači protivnik od Maltežana. Prvu u gostima sam odigrao hrabro i isplatilo se, pobjeda od 2:1, a u uzvratu kod kuće primam gol za 1:0, ali do kraja uspjevam smanjiti na 1:1 i opet prolaz dalje. Ovo već nisam očekivao i sad sam se našao u 3. pretkolu gdje sam izvukao Anderlecht. Ovdje već nisam imao nikakve šanse, unatoč odličnoj prvoj utakmici u gostima gdje sam izgubio samo 1:0, u uzvratu laganih 4:0 i ipadanje u Europsku ligu. Ponovno izvlačim Belgijance, ovaj puta Standard i ovaj puta sam napokon ozbiljno stradao u Europi, u prvoj utakmici u gostima 4:0, kod kuće 5:1 za njih. Tu je moral ekipi dosta pao i zbog toga sam napravio par kikseva u prvenstvu ali je zato kapnila para u blagajnu. Ostavio sam klub s 1 200 000 funti u blagajni, a proječno po sezoni sam trošio oko 500 000, dakle iduće 2 sezone su vjerojatno najbogatiji klub u državi bez da išta uprihode.
A sad malo statistike, proveo sam ukupno 4 i pol sezone u klubu. Vodio sam 159 utakmica, od toga 85 pobjeda, 36 remija i 38 poraza. Osvojio sam kup 5 puta, super kup 3 puta, prvenstvo 2 puta, 2 peta mjesta i ako računamo ovu zadnju sezonu 2. mjesto.
Međutim zasitio sam se malo te lige pa sam odlučio krenuti dalje. Čisto radi usporedbe, farska liga je po reputaciji u igri na 87. mjestu. klub koji sam preuzeo igra u švedskoj 1. ligi koja je po reputaciji 28. ali ću ih voditi u 2. ligi koja je po reputaciji 53. dakle popriličan skok bez obzira. Za sljedeću sezonu je cilj odmah se vratiti u 1. ligu pa ćemo vidjeti kako će to proć.
Drobilica za kičmu. Pokušat će Sulejmani.
nisam se javio neko vrijeme, a sad sam okrenuo novi list u karijeri (onaj zbog kojeg sam napustio europski nogomet) pa je red na nešto sročim...
Stao sam na trećoj sezoni u Zagrebu, znači 2045/2046, osvojio HNL s 13 bodova više od Rijeke, sezonu prije sam bio drugi pa nisam ušao direktno u LP nego sam morao igrati kvalifikacije, prvo sam otresao Spartu Prag, a u playoffu sam s Racingom odigrao 1:1 i 2:3 i nastavio u EL, bez problema 1. u grupi s CSKA Moskvom, Sampdorijom i KIL/Hemmeom, na proljeće tučem Le Havre, pa Benficu u prvoj 3:0 i drugu gubim 3:6 i provlačim se, u polufinalu me PSG dobio 4:1, u uzvratu naša pobjeda 2:1, strašan uspjeh definitivno, i još sam u finalu hrv. kupa pobijedio Zadar 2:0 za duplu krunu.
U 2046/47 novi naslov prvaka, 10 bodova više od Rijeke, na momente je visilo, ali na kraju ipak dosta razlike. U LP Barcelona, Kobenhavn i West Ham, dva poraza od Barce, jedan remi s WH, odmah u osmini izletio protiv Anderlechta (1:2, 2:2). U kupu sam bio nadomak čuda, četvrtfinale s Rijekom, vani izgubio 4:1, doma u 84. zabio za 4:0, a ovi u 90+3 za 4:1 i popušio sam u penalima...
Sezona 2047/48 najbolja u HNL-u, 84 boda, 20 više od drugog Varaždina, a Rijeka odmah ispod njih. Otvoren Zagreb Stadium (20,700) 2047. protiv Bayerna, odigrali 2:2. Uzeo sam na startu sezone i superkup protiv Zadra 4:0, a u finalu kupa dobio Cibaliju 4:1. Lijepa trostruka kruna. U LP Roma, Marseille i opet Kobenhavn. Samo OM me dvaput dobio i to pošteno, 5:2 i 6:4. U osmini finala Milan, 2:2 doma, 1:1 vani i bye-bye.
Što se ostalih nekih detalja tiče, stavio sam golmana da puca penale, u tri sezone došao do 26, ali poslao sam ga sad na posudbu (da ne sjedi na klupi) jer je previše primao i kupio Slovenca, i u tome vidim razlog zašto nismo još više napravili, trebao mi je golman, imao je on ocjenu uredno preko 7,00, ali nije to to. Dalje, orijentirao sam se na home-grown, u sezonu 2048/49 ušao s golmanom i srednjim veznim iz Slovenije, sve ostalo domaći, i to većinom iz kluba. 6 igrača 30+ god., 11 do 20 god. i još 9 između. Nisam puno kupovao, samo jedan transfer se ističe, imao sam u Kölnu jednog odličnog AMC-a, od prodaje mi se kupilo u budžetu pa ga kupio za 51M € (s raznim bonusima), poslije 3 sezone prodao sam ga Bordeauxu za čistih 60. Inače po imenu naše gore list, 22 nastupa za švapsku U21...
No, da se vratim u 2048, Hrvatska doživjela flop na EP-u u Francuskoj, zadnji u grupi s domaćinom, Mađarskom i Njemačkom bez osvojenog boda. Izbornik smijenjen i odmah sam se ponudio jer je to razlog zašto sam se vratio doma. Ispalo je da je prije odigrano 1. kolo nove sezone nego je nešto odlučeno, doma protiv Rijeke, faking 7:1, šest različitih strijelaca, idući dan stiže obavijest da mogu preuzet reprezentaciju ako želim. Oproštaj za poželjeti, a izgleda da ni debi na novom poslu neće biti loš, prvo prijateljska s Estonijom i onda Nations League s Bjelorusijom i Ukrajinom, taman da se ufuram u to, na FIFA-inoj ljestvici 27. i to idem popraviti.
Pozdrav do idućeg javljanja...
edit: samo zamjena mjesta s izbornikom, ubit ću ga ako mi sjebe Zagreb
edit-2: mene će infarkt strefit, ja otišao, a oni doveli 13 novih igrača, samo 2 hrvata i onako odokativno ulupali 70M €, mlade s kojima bi ja bez problema igrao HNL poslali na posudbe, oba krila iz prvog sastava prodali za ukupno 1.8M €
Stao sam na trećoj sezoni u Zagrebu, znači 2045/2046, osvojio HNL s 13 bodova više od Rijeke, sezonu prije sam bio drugi pa nisam ušao direktno u LP nego sam morao igrati kvalifikacije, prvo sam otresao Spartu Prag, a u playoffu sam s Racingom odigrao 1:1 i 2:3 i nastavio u EL, bez problema 1. u grupi s CSKA Moskvom, Sampdorijom i KIL/Hemmeom, na proljeće tučem Le Havre, pa Benficu u prvoj 3:0 i drugu gubim 3:6 i provlačim se, u polufinalu me PSG dobio 4:1, u uzvratu naša pobjeda 2:1, strašan uspjeh definitivno, i još sam u finalu hrv. kupa pobijedio Zadar 2:0 za duplu krunu.
U 2046/47 novi naslov prvaka, 10 bodova više od Rijeke, na momente je visilo, ali na kraju ipak dosta razlike. U LP Barcelona, Kobenhavn i West Ham, dva poraza od Barce, jedan remi s WH, odmah u osmini izletio protiv Anderlechta (1:2, 2:2). U kupu sam bio nadomak čuda, četvrtfinale s Rijekom, vani izgubio 4:1, doma u 84. zabio za 4:0, a ovi u 90+3 za 4:1 i popušio sam u penalima...
Sezona 2047/48 najbolja u HNL-u, 84 boda, 20 više od drugog Varaždina, a Rijeka odmah ispod njih. Otvoren Zagreb Stadium (20,700) 2047. protiv Bayerna, odigrali 2:2. Uzeo sam na startu sezone i superkup protiv Zadra 4:0, a u finalu kupa dobio Cibaliju 4:1. Lijepa trostruka kruna. U LP Roma, Marseille i opet Kobenhavn. Samo OM me dvaput dobio i to pošteno, 5:2 i 6:4. U osmini finala Milan, 2:2 doma, 1:1 vani i bye-bye.
Što se ostalih nekih detalja tiče, stavio sam golmana da puca penale, u tri sezone došao do 26, ali poslao sam ga sad na posudbu (da ne sjedi na klupi) jer je previše primao i kupio Slovenca, i u tome vidim razlog zašto nismo još više napravili, trebao mi je golman, imao je on ocjenu uredno preko 7,00, ali nije to to. Dalje, orijentirao sam se na home-grown, u sezonu 2048/49 ušao s golmanom i srednjim veznim iz Slovenije, sve ostalo domaći, i to većinom iz kluba. 6 igrača 30+ god., 11 do 20 god. i još 9 između. Nisam puno kupovao, samo jedan transfer se ističe, imao sam u Kölnu jednog odličnog AMC-a, od prodaje mi se kupilo u budžetu pa ga kupio za 51M € (s raznim bonusima), poslije 3 sezone prodao sam ga Bordeauxu za čistih 60. Inače po imenu naše gore list, 22 nastupa za švapsku U21...
No, da se vratim u 2048, Hrvatska doživjela flop na EP-u u Francuskoj, zadnji u grupi s domaćinom, Mađarskom i Njemačkom bez osvojenog boda. Izbornik smijenjen i odmah sam se ponudio jer je to razlog zašto sam se vratio doma. Ispalo je da je prije odigrano 1. kolo nove sezone nego je nešto odlučeno, doma protiv Rijeke, faking 7:1, šest različitih strijelaca, idući dan stiže obavijest da mogu preuzet reprezentaciju ako želim. Oproštaj za poželjeti, a izgleda da ni debi na novom poslu neće biti loš, prvo prijateljska s Estonijom i onda Nations League s Bjelorusijom i Ukrajinom, taman da se ufuram u to, na FIFA-inoj ljestvici 27. i to idem popraviti.
Pozdrav do idućeg javljanja...
edit: samo zamjena mjesta s izbornikom, ubit ću ga ako mi sjebe Zagreb
edit-2: mene će infarkt strefit, ja otišao, a oni doveli 13 novih igrača, samo 2 hrvata i onako odokativno ulupali 70M €, mlade s kojima bi ja bez problema igrao HNL poslali na posudbe, oba krila iz prvog sastava prodali za ukupno 1.8M €
[uredio Weasley - 09. srpnja 2016. u 16:54]
Pax vobis. Memento mori qui. ludetis pilla
uhvatio sam nešto slobodnog vremena pa pičim po FM, javljam se brzo nakon zadnjeg posta pa mora postojati razlog za to, na Zagreb neću trošiti riječi, sav moj trud su sjebali i domaći igrači su manjina, dosta o njima...nisam htio jučer oko ponoći onako vruće glave pisati, pa evo sad:
Ja sam Bog. Besmrtan. Najveći ikad. S Hrvatskom sam uzeo Svjetsko prvenstvo!!!! Stvarno nestvarno...
Znao sam da nešto mora biti u iskustvu izbornika, kad sam prvi preuzeo reprezentaciju s 30-tak godina nije to bilo to, rezultata nije bilo i brzo sam dobio nogu, ali 20 god. kasnije ja sam kreator najvećeg uspjeha u povijesti! Znači preuzeo sam klupu 19.07.2048. U debiju prijateljska s Estonijom i pobjeda 2:0 za upoznavanje s ekipom, zatim Nations League s Ukrajinom i Bugarskom (a ne Bjelorusijom kako sam u gornjem postu napisao). Krenuli s 0:0 protiv Ukrajinaca, a onda sve tri pobjede. Još sam dogovorio prijateljsku s Belgijom, malo jači protivnik da ih vidim, i dobili smo 3:2. U 2049. su slijedile kvalifikacije za SP - Engleska, Srbija, Armenija, Litva. Počelo je s dramom, Armenija u gostima, u 89. min. zabili smo za 2:1, par dana kasnije doma ih dobili glatko 4:0. Srbija pokorena 3:1 i 4:2, Litva 3:0 i 4:1, ali Engleze nismo mogli. Na Wembleyu 5:1, na Maksimiru 2:1. Oni prolaze kao prvi bez izgubljenog boda, a ja kao najbolji drugoplasirani. Među tim kval. tekmama imao sam dvije prijateljske - Švicarsku smo tukli 5:2, a od Rumunja popušili 2:1.
2050. smo počeli s prijateljskom protiv BiH, dobro mi je došla zbog umirovljenja jednog MC-a kojeg sam i u Zagrebu trenirao, ovo smo dobili 6:1. Krajem svibnja pripreme za SP u Kanadi, zaboravio sam prije spomenuti ždrijeb skupina, dakle izvukli smo Brazil, Nizozemsku i Saudijsku Arabiju. Dogovorio sam tri prijateljske - Čile, Danska i Iran. Redom 2:0, 3:0, 3:1, nisam stvarno to očekivao, stvorila se dobra atmosfera. Da ne zaboravim onog AMC-a "naše gore lista" iz gornjeg posta kojeg sam u Zagreb doveo za 50M €, uporno je odbijao moje pozive i odazivao se Njemačkoj U21, postao je prestar za to, odbio me na još 3-4 akcije, a onda prihvatio u godini SP-a i debitirao protiv BiH. No, vraćam se na SP, prvi protivnik Brazil, tvrda utakmica, čekao sam da mi ga metnu i bace dečke u depresiju, a onda mi zabijamo u 90+1 za pobjedu! U 2. kolu katastrofa, potop, poraz od Nizozemske 6:3, ne sjećam se kad sam bio tako nemoćan, i kad bi smanjili na gol razlike ovi bi zabili opet. Ta ista Nizozemska je protiv Arabije odigrala 1:1. I što očekivati protiv Saudijaca na kraju, nisam znao na čemu sam kad su ovima otkinuli bod, a oni mene razmontirali. Poveli mi u 6. min. i strepili do kraja, šansi je bilo, golova ne i idemo dalje s 6 bodova kao i Brazil.
Drugi krug. Urugvaj. Kakva je to utakmica bila, kidanje živaca, čupanje kose. Počelo je super, 1. poluvrijeme imamo 2:0, i onda u razmaku od 5 minuta (65-70!) - oni smanjuju iz penala, pa mi zabijemo, i onda oni dva za 3:3. Ali ja ubacujem svježe igrače i pogađam kao Fernando Santos - u 87. i 90. za pobjedu 5:3. U četvrtfinalu opet Južnoamerikanci, sad Argentina. Slično kao protiv Arabije, samo što smo kasnije poveli, u 32. za 1:0 i opet strepnja do kraja, ali tako je ostalo i idem u polufinale. Čekam protivnika između SAD-a i Francuske, već sam razmišljao o super uspjehu i utakmici za 3. mjesto, ali Ameri tuku Francuze! I evo šanse. Šokirali su me i 1. poluvrijeme je njihovo s 1:0. Brzo smo izjednačili, u 51. i to je bilo bitno, a kako sam jednostavno bio primoran malo odmarati nekolicinu u 1/4, a jedan je imao i kartone, bili su sad svježi ovdje i napravili razliku. Zabijamo u 77. i 80. za 3:1 i FINALE! A kakvo je to bilo finale, Engleska, revanš za kvalifikacije, treba li dečkima bolja motivacija? Pomirio bih se sa srebrom da je bilo koji drugi protivnik, ali želja za revanšom je bila prejaka. Ubili smo ih, hat-trick našeg trenutno najboljeg napadača - 1:0 9', 2:0 32', 3:0 76', 3:1 84', 4:1 87'.
Sad mi slijedi Nations League, znači iz divizije B sam se plasirao u A, izvukao Belgiju i Francusku, bit će gusto i jebeno. Tri jake grupe su, a zadnja: Finska, Grčka, Izrael, htio sam ući u ovu umjesto Grčke, ali nije bilo sreće. Neovisno o rezultatu poslije NL-a radim smjenu generacija, ima dosta starih igrača i njima se želim zahvaliti, 8 ih je starije od 30, a petorice ću se riješiti i zvati mlade jer ima potencijala, jedino na golmanu štekam. Na SP-u sam imao 7 igrača iz HNL-a, od pozvanih 23 najmlađi je imao 23 god. Na FIFA rankingu skočili 17 mjesta i sad smo 6.
Evo par SS-ova:
Ja sam Bog. Besmrtan. Najveći ikad. S Hrvatskom sam uzeo Svjetsko prvenstvo!!!! Stvarno nestvarno...
Znao sam da nešto mora biti u iskustvu izbornika, kad sam prvi preuzeo reprezentaciju s 30-tak godina nije to bilo to, rezultata nije bilo i brzo sam dobio nogu, ali 20 god. kasnije ja sam kreator najvećeg uspjeha u povijesti! Znači preuzeo sam klupu 19.07.2048. U debiju prijateljska s Estonijom i pobjeda 2:0 za upoznavanje s ekipom, zatim Nations League s Ukrajinom i Bugarskom (a ne Bjelorusijom kako sam u gornjem postu napisao). Krenuli s 0:0 protiv Ukrajinaca, a onda sve tri pobjede. Još sam dogovorio prijateljsku s Belgijom, malo jači protivnik da ih vidim, i dobili smo 3:2. U 2049. su slijedile kvalifikacije za SP - Engleska, Srbija, Armenija, Litva. Počelo je s dramom, Armenija u gostima, u 89. min. zabili smo za 2:1, par dana kasnije doma ih dobili glatko 4:0. Srbija pokorena 3:1 i 4:2, Litva 3:0 i 4:1, ali Engleze nismo mogli. Na Wembleyu 5:1, na Maksimiru 2:1. Oni prolaze kao prvi bez izgubljenog boda, a ja kao najbolji drugoplasirani. Među tim kval. tekmama imao sam dvije prijateljske - Švicarsku smo tukli 5:2, a od Rumunja popušili 2:1.
2050. smo počeli s prijateljskom protiv BiH, dobro mi je došla zbog umirovljenja jednog MC-a kojeg sam i u Zagrebu trenirao, ovo smo dobili 6:1. Krajem svibnja pripreme za SP u Kanadi, zaboravio sam prije spomenuti ždrijeb skupina, dakle izvukli smo Brazil, Nizozemsku i Saudijsku Arabiju. Dogovorio sam tri prijateljske - Čile, Danska i Iran. Redom 2:0, 3:0, 3:1, nisam stvarno to očekivao, stvorila se dobra atmosfera. Da ne zaboravim onog AMC-a "naše gore lista" iz gornjeg posta kojeg sam u Zagreb doveo za 50M €, uporno je odbijao moje pozive i odazivao se Njemačkoj U21, postao je prestar za to, odbio me na još 3-4 akcije, a onda prihvatio u godini SP-a i debitirao protiv BiH. No, vraćam se na SP, prvi protivnik Brazil, tvrda utakmica, čekao sam da mi ga metnu i bace dečke u depresiju, a onda mi zabijamo u 90+1 za pobjedu! U 2. kolu katastrofa, potop, poraz od Nizozemske 6:3, ne sjećam se kad sam bio tako nemoćan, i kad bi smanjili na gol razlike ovi bi zabili opet. Ta ista Nizozemska je protiv Arabije odigrala 1:1. I što očekivati protiv Saudijaca na kraju, nisam znao na čemu sam kad su ovima otkinuli bod, a oni mene razmontirali. Poveli mi u 6. min. i strepili do kraja, šansi je bilo, golova ne i idemo dalje s 6 bodova kao i Brazil.
Drugi krug. Urugvaj. Kakva je to utakmica bila, kidanje živaca, čupanje kose. Počelo je super, 1. poluvrijeme imamo 2:0, i onda u razmaku od 5 minuta (65-70!) - oni smanjuju iz penala, pa mi zabijemo, i onda oni dva za 3:3. Ali ja ubacujem svježe igrače i pogađam kao Fernando Santos - u 87. i 90. za pobjedu 5:3. U četvrtfinalu opet Južnoamerikanci, sad Argentina. Slično kao protiv Arabije, samo što smo kasnije poveli, u 32. za 1:0 i opet strepnja do kraja, ali tako je ostalo i idem u polufinale. Čekam protivnika između SAD-a i Francuske, već sam razmišljao o super uspjehu i utakmici za 3. mjesto, ali Ameri tuku Francuze! I evo šanse. Šokirali su me i 1. poluvrijeme je njihovo s 1:0. Brzo smo izjednačili, u 51. i to je bilo bitno, a kako sam jednostavno bio primoran malo odmarati nekolicinu u 1/4, a jedan je imao i kartone, bili su sad svježi ovdje i napravili razliku. Zabijamo u 77. i 80. za 3:1 i FINALE! A kakvo je to bilo finale, Engleska, revanš za kvalifikacije, treba li dečkima bolja motivacija? Pomirio bih se sa srebrom da je bilo koji drugi protivnik, ali želja za revanšom je bila prejaka. Ubili smo ih, hat-trick našeg trenutno najboljeg napadača - 1:0 9', 2:0 32', 3:0 76', 3:1 84', 4:1 87'.
Sad mi slijedi Nations League, znači iz divizije B sam se plasirao u A, izvukao Belgiju i Francusku, bit će gusto i jebeno. Tri jake grupe su, a zadnja: Finska, Grčka, Izrael, htio sam ući u ovu umjesto Grčke, ali nije bilo sreće. Neovisno o rezultatu poslije NL-a radim smjenu generacija, ima dosta starih igrača i njima se želim zahvaliti, 8 ih je starije od 30, a petorice ću se riješiti i zvati mlade jer ima potencijala, jedino na golmanu štekam. Na SP-u sam imao 7 igrača iz HNL-a, od pozvanih 23 najmlađi je imao 23 god. Na FIFA rankingu skočili 17 mjesta i sad smo 6.
Evo par SS-ova:
[uredio Weasley - 14. srpnja 2016. u 10:40]
Pax vobis. Memento mori qui. ludetis pilla
- Najnovije
- Najčitanije
Kriza se nastavila i pred domaćom publikom, Sisak izgubio treću zaredom
4 sata•Zimski sportovi
Zagorac spašavao bezidejni Dinamo, Rijeka neporažena na Maksimiru
8 sati•Nogomet
Flickova Barcelona u četiri minute počinila 'harakiri' i ostala bez dva vrlo važna boda
5 sati•Nogomet
Pašalić s Atalantom preuzeo vrh Serie A, Gasperinijev stroj izgleda bolje nego ikad
5 sati•Nogomet
Futsal Dinamo vrlo uvjerljiv u gostima kod dosad neporažene momčadi, u Dubrovniku palo 14 golova
5 sati•Nogomet
Ademi: 'Rijeka je bila bolja, a o Hajduku ćemo razmišljati kad za to dođe vrijeme'
6 sati•Nogomet
Junak Njemačke iz 2014. Frankfurtu donio pobjedu i drugo mjesto, Matanoviću opet mrvice
6 sati•Nogomet
Zagorac spašavao bezidejni Dinamo, Rijeka neporažena na Maksimiru
8 sati•Nogomet
Barcelona povratak pobjedama traži kod Celte Vigo
18 sati•Nogomet
Spektakl u Areni: Fabjan završio 'Jokera', 'Croata' pomeo Slovenca, a Barbir se vratio pobjedom!
3 sata•Ostali sportovi
Bjelica: 'Nismo se nametnuli i na kraju moramo biti zadovoljni s bodom! Od Pjace očekujem više'
7 sati•Nogomet
Kronologija: Đalović nadmudrio Bjelicu, Rijeka nosi bod s Maksimira
10 sati•Nogomet
Manchester City bez jednog Hrvata želi prekinuti niz poraza
20 sati•Nogomet
Zadnji dolazak Juventusa na San Siro završio je golijadom, vidjet ćemo hoće li i današnji
19 sati•Nogomet
Tottenham razmontirao City na Etihadu, Guardiola takvo nešto još nikada nije doživio
7 sati•Nogomet