Da se stuspasim  osvojio sam trecu ligu i sad smo Cvajta 
 





Lose proljece me je umalo kostalo osvajanja lige...


Vecinu toga sam napisao iz protekle sezone u polusezonskom javljanju...fantasticna sezona iza nas, promocija ostvarena i to kao osvajac lige, nitko se nije nadao. Regionalni kup mi idalje ostaje uklet, igrao sa sanajjacim timom zadnje dvije sezone ali dzaba, ne mogu osvojiti nikako...

Zbog lose odigranih proljeca, ali i bolje financijske situacije u cvajti, ovo ljeto samo dva pripremna turnira...

Nadogradujem sve sto je moguce osim novog stadiona, to jos nema sanse...




Juniori su mi u A junioren bundesliga nord

Drugi tim u oberligi

Imali promocije zadnje dvije sezone...i tu je napredak vidljiv...

Ovaj Andrija Živković iz Partizana je direktor svemira, igram ispočetka s Augsburgom i doveo sam ga za 4.6 milijuna s time da odmah dajem 1.1 milje te 3.5  milijuna kroz 4 godine s time da će ovu sezonu provest na posudbi u Partizanu uz to sam prodao Halila Altintopa Ajaxu za milijun te sam nešto nagovarao upravu pa se našlo love za njega.

Dugo nisam igrao FM 15, ali nije mi jasno otkud takva averzija prema 3D? Mislim ono, ako već imaš mogućnost i ako ti igra ne usporava ne kužim zašto ne evoluirati od buljenja u točkice. Druga je stvar ako želite zadržati duševni mir pa da ne vidite imbecilne reakcije vaše obrane ili epske promašaje napadača.

završio sezonu 2025/26 pa evo rezime...

Kao što sam najavio cilj mi je bio pronaći neki skandinavski klub s kojim bi igrao proljeće/jesen, tako sam 2014. počeo u Orgryteu, najstarijem švedskom klubu u 3. ligi jug. Posložio sam ekipu, probao naći što bolje slobodne igrače, a koji uopće žele doći, našlo se mjesta i za 2 Hrvata naravno, imao sam 2-3 jako dobra rješenja u napadu. U prvoj sezoni uz malo muke i napetoj završnici završavam na 2. mjestu s 2 boda manje od prvog i 4 više od trećeg. To mi je osiguralo playoff za 2. ligu u kojem s 2 puta 3:0 pobjeđujem Husqvarnu. U kupu sam ispao već u 2. rundi...

Za 2. ligu sam se morao malo pojačati i bilo je to vrlo solidno, na kraju 10. od 16 klubova, samo 4 boda manje od petog, a 13 više od zone ispadanja. Tek u 5. kolu prva pobjeda, ali kasnije sam par puta nanizao 4-5 utakmica bez poraza, u zadnjih 6 kola čak 4 poraza, ali imao sam dovoljnu zalihu bodova i ostao dosta iznad "crte". 2016. isti učinak, 11 pobjeda, 8 remija, 11 poraza i 41 bod, ali ovog puta 8. mjesto i samo 6 bodova više od mjesta koje vodi u 3. ligu, a velikih 9 bodova manje od playoffa. Prvih 7 kola bez pobjede, onda 4 pobjede u nizu i malo po malo smo se konsolidirali, zadnjih 6 kola bez poraza i tako smo se spasili, a nisam nam davao previše šansi.

To mi je bila zadnja godina u Švedskoj, Varaždin se vratio u 2. HNL i jednostavno nisam mogao odoljeti i od sezone 2017/18 sam doma. Bilo je tu puno posla, zarada od transfera jako mala, nema se ni za plaće. U prvoj sezoni završavamo 7. s ogromnih 30 bodova zaostatka za 2. Zagrebom i 10 više od Sesveta koje su ispale. Samo 1 pobjeda u prvih 6 kola, krajem jeseni niz od 5 utakmica bez poraza i to nas je spasilo. U prvih 10 proljetnih kola samo 1 pobjeda i 1 neriješeno i onda opet kao u Orgryteu, odradio sam team meeting, objasnio dečkima i zadnjih 6 kola (4 doma) bez poraza.

I onda u drugoj sezoni neočekivano osvojili 2. mjesto, i to s istim brojem bodova kao 1. Cibalia, i boljom gol razlikom, ali kod se gleda međusobni omjer pa sam imao "samo" playoff. Počeli s 3 utakmice bez pobjede i onda na sredini jesenskog dijela čak 7 pobjeda u nizu, onda opet sredinom proljeća 9 utakmica u nizu bez poraza. Doveo sam Ohandzu i bio je zvijer u 2. ligi, vratio Jerteca, doveo i Manuela Pamića, imao sam dobrog napadača i stopera iz škole i izgledalo je to lijepo. Osvojio sam i nagradu za najboljeg trenera. U playoffu protiv Intera, 1. utakmica 3:0 za nas, u 2. poveli 3:0 i na kraju izgubili 4:3, ali izborili smo 1. HNL i to je glavno i puno iznad očekivanja.

U 1. ligi je bilo gusto, teška borba za opstanak i na kraju smo ipak završili kao zadnji. Kad sam vidio da ne ide s mojim taktikama 4-4-2 i 4-2-3-1 išao sam se branit da barem neke bodove skupim. Imao sam niz bez poraza u 4 utakmice, sve 1:1, pobjede na kapaljku. Na kraju skupio 30 bodova (7 pobjeda, 9 remija), 3 boda manje od 9. Slavena i 9 manje od 8. Cibalije. Onda 2020/21 po meni najugodnije iznenađenje, naslov prvaka s 80 bodova (24 pobjede, 8 remija, 4 poraza), 21 više od 2. Zagreba i opet trener godine. U ligi je išlo kao po špagi, ali u kupu sam ispao već u šesnaestini od Sesveta. Razvio sam mlade dečke iz škole i polako ih uvodio u 1. momčad i to je urodilo plodom.

Nakon toga dolaze ponude za posao iz Europe, već sam bio spreman preuzeti Koln, ali kad je stigla ponuda iz Marseillea nisam dvojio, i od 2021/22 sam tamo. Tu je cilj bio vratiti klub u vrh francuskog nogometa, pregledao sam prošle sezone, nije bilo boljeg plasmana od 6. mjesta, o nastupima u LP i EL da ne govorim. Prije toga želim završiti priču o Varaždinu, otišao sam i budućem stožeru ostavio mladu ekipu željnu uspjeha, sljedeće 2 sezone u 1. ligi završavaju na 4. mjestu. U 3. pretkolu EL ispali od Trabzonspora, a 2. sezone prošli Maccabi Haifu i u playoffu ispali od Toulousea. Ne mogu opisati kako mi je bilo drago zbog njih jer mislim da sa mnom ne bi to ostvarili...

Vraćam se u Marseille, prvo sam zaradio oko 60M za prodaju 2 igrača, osim par mladih igrača koji se još moraju razviti doveo sam Lovrena za 3M, još 2 stopera, Witsela na posudbu, Kurzawu za 2.5M. U zimskom roku zaradio još oko 40M i doveo Pjacu (21M Dinamo) i Ćorića (8.5M Hajduk). U liga kupu ispadam u osmini, u francuskom u četvrtfinalu. U prvenstvu na kraju iznad očekivanja 3., cilj je bio uhvatiti mjesto u EL, PSG naravno osvojio, Monaco dugo parirao, ispod mene Bordeaux pa Lyon.

Sljedeće sezone nastup u 4 natjecanja nam je uzeo maha, loše otvorili prvenstvo, u LP Sevilla bolja u playoffu, u EL grupa s Ajaxom, Kolnom i Steauom, to smo prošli. U liga kupu ispali u četvtfinalu, u francuskom došli do finala pa popušili od Nantesa 2:0. U šesnaestini EL dobili Lazio i ukupno 8:4 prošli, u osmini Celta bolja sa 6:7. U ligi na kraju tek 6., faking Rennes i Toulouse ispred mene, PSG opet 1. s 2 boda više od Lyona, 20 bodova više od nas.

U prijelaznom roku prije početka sezone 2023/24 sam dobro poslovao (došli iskusni Nasri, Griezmann...) i krenuo opet po LP, i ako se otvori šansa po 1. mjesto, znači bila je to sezona bez europskih natjecanja. Sve sam podredio uspjehu u Ligue 1, od ove sezone kupove sam igrao s rezervnom postavom, uz iznimku ako dođemo do polufinala i finala. To se pokazalo kao dobar potez jer je ekipa bila svježija u prvenstvu, imao sam ok rješenja na klupi pa nas ozljede nisu previše pogađale. Početak iz snova, bez poraza u 17 utakmica, mislio sam da je to nemoguće, pronašao sam rješenje za PSG i Monaco, uvijek parkiram autobus pa kaj bude. I to sam imao kola zaredom, u jesenskom dobio Monaco vani 3:1, a PSG na Velodromeu nevjerojatnih 4:0, u proljetnom Monaco doma 3:0, a s PSG-om 0:0. Ali zato ispadam na penale od njih u četvrtfinalu liga kupa, a onda im se opet osvećujem s 3:0 u polufinalu francuskog. U finalu opet Nantes, još jedna osveta, dobili ih 2:1 i to mi je prvi inozemni trofej. U prvenstvu sam ispustio poveću prednost i PSG mi je uvijek bio za vratom i na kraju 2 boda više od mene i završavam na 2. mjestu.

U sezoni 2024/25 završio sam na 3. mjestu u ligi s 9 bodova iza PSG-a i 5 iza Monaca. Opet jaka momčad i polako izdanke škole uvodim u igru. Prodao Pjacu u WBA za 40M (gdje u 2 sezone nije ništa napravio), kupio Martiala za 21.5M od Arsenala i to je bila karika koja nedostaje. U superkupu poraz 1:0, u LP grupa s Barcelonom, Benficom i CSKA-om iz Moskve. Bili 3., u šesnaestini razbili Maccabi Tel-Aviv ukupno 8:2 i onda naletjeli na City i 2 puta izgubili 2:1. U toj fazi proljeća mala kriza rezultata i jedva sačuvao 3. mjesto, 1 bod više od Lyona.

Sad sam završio sezonu 2025/26, kadar većinom ostao isti, potpisao novi ugovor na još 5 godina. Ja u sezonu ulazim s ciljem da napokon osvojim ligu, u suprotnom odlazim jer nisam ostvario željeno u 5 sezona, a ponuda uvijek imam i sve odbijam (Dortmund, Milan, Roma...). Još jedan lud ulazak u prvenstvo, 18 u nizu bez poraza i onda Lyon vani bolji 3:1. U playoffu LP prošli Sporting i izvukli Šahtar, Atletico i Schalke, kakav je to rasplet grupe bio. Atletico i Schalke se bore za 1. mjesto, a mi za EL. I onda Šahtar dobije Atletico 3:0, mi Schalke 5:0, na kraju Marseille 1. u grupi, Schalke 2., a Atletico 3. U knockout fazi bunker tko god došao, u osmini izvukli Bayern, u Munchenu bez golova i kad sam očekivao da ovi prođu na gol u gostima mi ih dobijemo glatko 3:0, u četvrtfinalu lagano protiv Porta 5:1 (doma 4:0), u polufinalu City, prilika za revanš. Doma su nas dobili 1:0, u uzvratu mi poveli u 1. minuti, ovi izjednačili u 21., u 2. poluvrijeme idem na sve ili ništa, jebeš bunker i popušim gol u 80., ali polufinale je ogroman uspjeh jer su mi dali cilj da izborim šesnaestinu.

U liga kupu zaustavio nas Lyon, u francuskom Lens nakon penala, oba u četvrtfinalu. U prvenstvu u jednom trenutku imamo i +15 u odnosu na PSG (4 poraza cijele sezone, svi rujan/listopad) i glavni konkurenti su mi bili Monaco i Lyon. Monaco je s vremenom izgubio korak i totalno ispao iz utrke, u proljeće se isto događa s Lyonom, a PSG melje sve pred sobom, a naravno kiksam i ja. I tako do zadnjih kola kad se prednosti topi na 9, 7, 5, 3 - Marseille 85, PSG 82 - 2 kola prije kraja. U predzadnjem kolu mi s Lyonom 0:0, PSG dobio Havre 2:1 i tako nam došli na 1 bod. I skoro sam zaboravio na jednu vrlo važnu stvar, prije uzvrata u LP sa Cityjem u reprezentativnoj stanci ozlijedio se prvi golman i ne mogu računati na njega 3 mjeseca, i nije to sve, prije zadnjeg kola u prvenstvu novi šok, ozljeda rezervnog golmana, 3 tjedna pauze, a odlučuje se o prvaku. Mislio sam da je to kraj, PSG je gostovao kod Toulouse, nama je došao Reims. U 40. golman primi smiješan gol, u 63. dolazi info da je Toulouse izjednačio i da sam 1., u 66. mi izjednačujemo i držimo trofej, u 86. PSG poveo, malo je falilo da razbijem sve kaj mi se nađe na putu (plastična čaša završila u zidu), ali netko to gore vidi sve, u 92. penal za nas, Martial rutinski i NASLOV PRVAKA U LIGUE 1!

Sad ću odradit sigurno još 1 sezonu, odbio sam čak i Bayern, pa što bude, opet imam mladu i vrlo talentiranu ekipu koja se odlično razvija s iskusnijim igračima. Imam jednog AMC kojemu sam već s 16 godina dao priliku, sad ima 19 i vrijedi 21M, a ima ih još koji imaju 19-22 god., a mogli bi postati zvijezde. Statistika Martiala u svim natjecanjima u 2 sezone: 90 utakmica - 71 gol - 20 asist. Za novu sezonu imam moto "nema prodaje" makar sam već jednog krilnog prodao pa ćemo vidjeti...

fino 



ja sam bio upalio Engleze, krenuo kao nezaposlen i uvijek na pocetku FM 14 Villa ostane bez caretaker managera i ponude oni meni mjesto. I dobro, uzeh Villu. Ocekuju da ne ispadnu iz lige. Dugo sam lutao kroz sustave i sastav, ali ostanak je izboren sigurno, na kraju 12. mjesto. Igrao sam 4231 s isturenim Bentekeom i stvarno se nazabijao. Izmedju dvije sezone sam nesto sitno trgovao (Villa nema puno novaca) i odigrao sezonu bez stresa, na kraju 8, falilo mi je otprilike tri pobjede da se uguram u Europu. Prije trece sezone mi je uprava konacno dala neke novce i malo sam ulozio u ekipu, doveo Verattija iz PSG-a za 10. mil, slozio ekipu i onda - cudo. Tucemo sve po redu, Benteke zabija kao lud - uglavnom na Boxing Day sam na prvom mjestu  da, s Villom  ... onda me u zimskom prijelaznom roku ganjao Real, htio Bentekea pod svaku cijenu, nudili 37 mil. €, ali sam ih odbio. Buduci da su bili uporni, stavio sam cijenu od 60 mil. € i onda su odustali. U samom vrhu sam se drzao dosta dugo, ali tamo negdje od 15.3 sam poceo padat i to strmoglavo. Nikog vise ne mogu pobijedit, nisam htio prckat po sastavu i taktici i na kraju zavrsim kao sedmi. Hm, za Villu super, ali s obzirom na to kako se sve odvijalo sam ipak bio malko razocaran. Da sam bar usao u LP

jednim dijelom razocaran, a drugim dijelom svjestan da sam s Villom mozda dosegao vrhunac, pozove me Arsenal i ja prihvatim  . Inace uopce ne igram ove velike klubove i bilo mi je sasvim cudno naci se u klubu koji moze ponudit igracu 250 000 € tjedno. Arsenal je inace u kurcu, cak je i Wenger Cup daleko (zavrsavali su sesti, osmi i osmi). Wenger je inace nakon druge sezone dobio otkaz, zavrsio u Liverpoolu, osvojio naslov u prvoj sezoni s njima i povukao se u penziju  ... momcad je odlicna, uopce ne vidim koga bih trebao kupiti, ali ipak dovedem Bentekea za 20 mil. jer ne mogu gledat Girouda u napadu ni na igrici. I krenuli solidno, drzimo se u TOP 3, protivnici se umaraju u Europi i odjednom shvatim da to nije za mene, te za Novu godinu dam ostavku, dakle nakon nepune pola godine i dok smo bili na drugom mjestu. Ne mogu ja igrat velikane i gotovo. Stalno imam osjecaj da igram lose i da stojim na tablici losije nego sto bih trebao

nisam dugo bio bez posla jer me zvao - Urugvaj. Zapeli su u kvalifikacijama za SP 2018 u Rusiji, jos je bilo nekoliko utakmica do kraja i prijetilo im je da se ne kvalificiraju. I dobro, prva utakmica - Argentina u Montevideu. Rezultat: 0:5  ubio me Messi. Do kraja kvalifikacija sam se oporavio (Suarez bog) i u interkontinentalnom doigravanju za SP prosao preko Kostarike 2:1, 2:2 (puno sigurnije nego sto izgleda rezultatski). Na SP me cekala skupina s domacinom Rusijom, Hrvatskom i Kinom. I racunam kako cu Kineze zgazit, nabit gol-razliku na njima i onda rjesavat prolaz s Hrvatskom i Rusijom. Prva utakmica s Kinom - odlicno. Krene utakmica i ja u 15. minuti gubim 0:2 . Ne gubimo zivce, igramo svoju igru i do kraja poluvremena smanjimo na 1:2. Ok, u drugom cemo ih dotuci. U drugom napadamo, redaju se sanse, Kinezi kontra i gol, 1:3. Do kraja vise nisam uspio napravit nista. Bravo konju, spusit od Kineza

drugu utakmicu s Rusijom smo odigrali fenomenalno i dobili sa sigurnih 2:0. Treca s Hrvatskom: Hrvatima dosta bod za prolaz, a ja moram na pobjedu jer imam samo tri boda. Povedemo rano 1:0 i drzimo vodstvo do 78. minute, kad Halilovic izjednacava na 1:1. Do kraja nema promjena, Rusi igraju 2:1 s Kinom i dalje prolaze Urugvaj i Hrvatska

u osmini finala nas cekaju Francuzi. Vec sam se unaprijed predao, ali igraci na terenu srecom nisu. Poveli smo rano, Francuzi brzo izjednacili i do kraja utakmice nije bilo ni sansi, ni golova. U produzecima sam nesto kao bolji i aktivniji, ali nista od svega - penali. I onda krece najludja serija penala koju sam ikad vidio na Manageru: sve ok do pete serije kad Francuz promasuje cijeli gol - puca moj igrac za cetvrtfinale i naravno golman mu skida. I onda opet penal za penalom, golmani nemaju sanse, izredaju se svi igraci, pocne novi krug i onda Francuz pogodi, moj promasi i kraj. U penalima 14:13 za Francusku. Mijesani osjecaju jer sam odigrao herojski s jacim protivnikom, ali opet bzvz

vodit juznoamericku reprezentaciju je u principu dosadno jer igra se samo Copa America (za koju nema kvalifikacija) i SP. Nemam pojma zasto i kako, ali iz nekog razloga sam se navodno posvadjao sa Suarezom, pa je odbio nastupat vise za reprezentaciju. Dakle, sljedecu bitnu utakmicu sam vodio godinu dana nakon SP - Copa America 2019. U skupini lagano protiv Bolivije i Perua, te poraz protiv Argentine (ovaj put samo 0:1 jer nije bilo Messija). U cetvrtfinalu me cekala Kolumbija i tu sam lako pao, poraz 2:4. Tesko bez Suareza. Onda sam dao ostavku. Drugi dan je pitxka Suarez rekao da se vraca u reprezentaciju

javilo se odmah nekoliko slabih engleskih prvoligasa, ali sam ih sve odbio, otisao par mjeseci na odmor i onda sam dobio ponudu koja se ne odbija - LEEDS . Leeds je drugoligas, vratili su se na jednu sezonu u prvoligasko jato i sad bi opet tamo. Momcad prava drugoligaska, ocekivanja ipak skromna, love nema, tako da smo prvu sezonu zavrsili na ipak dobrom 11. mjestu. Ljeti sam doveo na free transfer samo neke U21 ceske klince i golmana jer mi je stari prekinuo karijeru. Ekipa ista ko lani, ali gazimo - sad je 15.11 i na drugom smo mjestu. Nadam se da ce izdrzat i da nece doci do implozije kao u slucaju Ville

Ja sam isto znao nekoliko puta vodit neki slabiji klub pa onda dobit otkaz ili popustit kad me zvao neki veći klub i prihvatit njihovu ponudu no onda mi je to ubrzo dosadilo i nikad nisam nastavio taj save. Evo kao sad recimo dobio sam otkaz u Augsburgu pred kraj sezone jer sam se držao na slabom 16 mjestu pa je Mourinho popio otkaz u Chelseju pa se za taj posao javio Blanc i onda ostadoše PSG bez trenera kad se odjednom jave meni i ja prihvatim ponudu no već na polusezoni mi je postalo dosadno u ligue 1 imam 15 bodova pred drugoplasiranim dok sam recimo uspio sad u prijelaznom roku dovest Neymara iz Barcelone za 200 milijuna na 48 mjeseci na rate što me ukupno došlo nekih 30 milja budgeta a ono uprava mi dala 150 milijuna pa sam još doveo Modrića, Hummelsa no evo kao što sam rekao brzo mi je dosadilo te mi je ovo s Augsburgom bilo puno zanimljive no bedasto mi je radit nove inkarnacije samoga sebe a nazad me nisu htjeli nakon što sam dobio otkaz iako sam stisnuo ono apply for job.

sjajna polusezona... i koji brutalni klubovi u drugoj ligi

Evo mojih na 11. mjestu! Najjači smo!