Malo sam zapostavio managera zadnjih dana, malo zbog obveza, a i nije mi se dalo baš igrat. Kako god odigrao sam dvije turbulente sezone pa će bit samo kratki pregled.

Dakle u sezonu ulazim kao osvajač trostruke krune i uprava od mene očekuje minimalno ulazak u finale kupa i pokušaj obrane titule u prvenstvu. No, prije svega, superkup. Pošto sam osvojio i kup i prvenstvo nisam uopće mislio da će se igrat superkup, ali ispada da ukoliko osvojiš duplu krunu da igraš protiv drugopasiranog u prvenstvu superkup. Ulazim u tu utakmicu kao favorit i 2 puta vodim, ali oba protivnik stiže moje vodstvo i o pobjedniku će odlučivati penali. u prvih 13 serija penala nije bio niti jedan promašaj da bi u 14. seriji moj igrač promašio, njihov zabio i titula je izgubljena.

U prvenstvo krećem također neuvjerljivo i otvaram s porazom i remijem te tek u trećem kolu bilježim prvu pobjedu. Takva forma toplo-hladno se nastavila i dalje, srećom nitko drugi nije bio dominatan tako da se nitko nije uspio odvojit na vrhu, nego su se 3-4 momčadi, uključujući i mene stalno izmjenjivale na prvom mjestu. Ipak negdje od sredine prvenstva pa skroz do zadnjih 6 kola na vrhu sam bio ja, ali nikako se nisam mogao odvojiti više od 3 boda tako da je to sve bilo poprilično nesigurno i onda upadam u crnu rupu. U zadnjih 6 utakmica upisana su 2 poraza, 3 remija i 1 pobjeda i to u zadnjem kolu kad je sve već bilo gotovo, osvojeno je užasno 5. mjesto, sa 41 bodom. U moju obranu prvak Vikingur imao je 47 bodova i do kraja se odvijala borba u prvenstvu.

Kup je osvojen bez ikakvih problema i to je bilo ono što mi je spasilo posao i osiguralo novi ugovor, a izlet u Europu je bio poprilično neuspješan. Igralo se 1. pretkolo Lige prvaka i izvučen je sjeverno irski Cliftonville. Na prvu, protivnik po mjeri, međutim taman sam tad i u prvenstvu upao u nekakvu crnu rupu, imao 3 utakmice bez pobjede, tako da nije slutilo na dobro. Prvu utakmicu idem u goste, završava 0:0, domaćini malo bolji, ali imao sam i ja svojih prilika, u drugoj utakmici krećem odmah od početka u napad i nižem promašaj za promašajem da bi pred kraj poluvremena primio gol. Na poluvremenu uvodim još jednog napadača i bacam doslovno sve u napad. Uspio sam izjednačiti, ali do kraja primam još jedan gol i to je bilo to. Šteta, jer se moglo bar proći to jedno pretkolo. Jedina dobra stvar je što su sjele pare od UEFE i sad sam stvarno pun ko brod što se tiče financija.

Kako sam napisao već ipak dobijam novi ugovor iako je sezona bila potpuni podbačaj, a uprava od mene ovaj put očekuje osvajanje kupa i lige.  
Sezona tradicionalno počinje superkupom u kojem igram protiv mrskog rivala Vikingura. Regularni dio opet završava 2-2, opet se ide na penale, ali ovaj put sam ja uspješniji i superkup je osvojen, drugi ukupno. 
Počinje liga i ne mogu nikako pronač pobjedničku taktiku, mjenjam stalno formacije, igrače sve živo pokušavam i prije utakmice i tokom utakmice, prošlo je 7 kola, a ja imam tek 2 pobjede, i na 6. mjestu sam. Razmišljao sam da dam ostavku i velim sam sebi ide još jedna utakmica, stavljam najklasičniji 4-4-2, bez ikakvih instrukcija i ičega i bez da išta mjenjam tijekom utakmice, osim zamjena naravno. Idućih 8 utakmica sam ostvario čistih 8 pobjeda, od toga 6 u prvenstvu, 2 u kupu. Nastavljam s tom taktikom, koja se pokazala poprilično uspješna i zasjeo sam na vrh tablice, ali kad god imam priliku odvojit se na više od 3 boda od drugoga, ja negdje kiksam. Pred sam kraj prvenstva, 4 kola prije kraja, gubim 2 utakmice za redom i ispuštam prvo mjesto. U zadnje kolo ulazim kao drugoplasirani s 2 boda zaostatka za vodećim, dakle više ne ovisim o sebi, ja igram protiv već ispalog KI-a i lagano ih dobijam 4-0, a tada vodeći B36 je gostovao kod B68-a, mog najvećeg rivala i gube 2-1, ja osvajam prvenstvo s bodom prednosti, rutinski.

Kup je osvojen rutinski i ove sezone, ali hajlajt ove sezone nije bio niti kup pa čak niti prvenstvo, nego nastup u Europi.
Kao osvajač kupa plasirao sam se u Europa ligu i naravno krenuo od prvog pretkola. Izvučena je Slovačka Žilina, dakle neprelazan protivnik. odlučio sam da će me zadovoljiti ako ukupni rezultat na kraju bude do maksimalno 5-6 golova razlike za Slovake jer je realna razlika u kvaliteti još i veća. Prva se igra kod mene i gosti u prvom poluvremenu zabijaju 2 lagana komada, a u samoj završnici uspijevam smanjiti na 2-1. Na početku drugog poluvremena uspijevam čak i izjednačit i udaram odmah bunkerčinu. Ipak, Žilina je bila prejaka i 69. i 84. minuta su bile kobne, konačan rezultat 2-4, dakle zadovoljavajuće, ali očekivano sam izgubio sve nade u eventualni prolaz i prije uzvrata. I onda čudo. Prvo poluvrijeme se držim odlično, oni napadaju, ja se branim, ali golova nema. U 41. minuti kontra i vodim 1-0, tako se odlazi na odmor. I kažem sebi ko ga jebe idem se otvorit i igrat napadački pa nek primim i 10 golova. Dakako moram pobjedit 3-0 kako bi išao dalje. Moja napadačka taktika urodila je plodom, ali tek u 82. minuti uspjevam zabit za 2-0, napadam i dalje i u 92. minuti Žilina zabija autogol, 3-0 za mene i još minuta me dijeli od prolaska u drugi krug. . Naravno, nisam izdržao tu minutu do kraja i u 93. minuti, posljednjoj minuti nadoknade primam gol i ispadam zbog pravila gola u gostima. Jeeeebiga, ali bez obzira na to  ovo je bila najveća pobjeda kluba, bar u mojoj eri. 

Potpisao sam novi ugovor, jednogodišnji, i njega ću svakako odradit još pa ću vidjet. Ostao sam prvenstveno radi Lige prvaka i nadam se ovaj put prolasku prvog pretkola, a onda ću vjerojatno potražit neki novi izazov.