isprovociran debaklima bugarskog reprezentativnog nogometa, odlučih im pomoći i plasirati ih na velike turnire

dao sam si cilj doći na EP i doći na SP

i uspio

za prvi plasman na EP su mi trebala dva kvalifikacijska ciklusa, a za SP sam se bogami načekao, kako se i vidi 😅

s reprezentacijama to ide brzo. Ne gubi se vrijeme za transfere, skautiranje. Na odmoru sam između dva repre-okupljanja. S ekipom kao što je Bugarska odigraš cca 8 utakmica godišnje. To ide jako brzo

teško je s Bugarima, drugovi

s reprezentacijom ne možeš ništa kupit i igraš s onim što imaš... ako Bugari cijele 2030-te nemaju pošteni stoperski par, onda jednostavno nemaju

ako mi je glavna napadačka opcija lik koji je u 10 sezona u Ajaxu zabio 20 golova, onda je to sve što imam. Nemam bolje

zapravo talenta imaju. Imaju hrpu igrača koji sa 16-17 godina imaju 4-5 zvjezdica u potencijalu, ali oni se ne razviju... lik ima praktično iste ocjene s 19 i s 27 godina. Neće se razvit u Loko Plovdivu ili u CSKA ili u Slaviji iz Sofije

ima ih dosta koji kao klinci odu u Barcu, PSG, Borussiju, Milan... talent za to imaju. ALI SE NE RAZVIJU... lik sa 17 godina ide u Milan, ali je s 24 na posudbi u Serie B. Ode u Barcelonu, ali s 23 mi igra za Barcu B u Segundi C

i tako se sve manje-više svelo na to da se potrefi generacija. S odlaskom na Euro nisam imao problema, plasirao sam se pet puta zaredom, tri puta sam prošao u play-offu, s nevjerojatnim skorom: šest utakmica u gostima = šest pobjeda 👍

na Euro ni nije teško otići, kad odlazi pola kontinenta

na samom turniru sam jednom prošao u drugi krug, ništa specijalno

u Ligi naroda sam krenuo iz C lige, popeo se do A, pao opet u C, sada se dulje vrijeme držim u B... to je bitno zato jer sudjelovanjem u B skupini mogu računati da ću se naći u dodatnom ždrijebu za Euro

nakon šest-sedam godina mi je sinulo da na njihovim turnirima vodim U-nešto reprezentacije. Talenta imaju, a tu je talenat još uvijek dominantan, pa ajde, možda se zalomi

ali nikako nisam očekivao da ću postat velesila na U-20 prvenstvima svijeta

na U21 je to već puno teže jer tamo nastupaju ozbiljni igrači sa solidnim prvoligaškim iskustvom. Tu i tamo bi prošao dalje kroz skupinu, ali medalje nisam osvajao. Jedini veliki uspjeh u U21 smatram plasman Bugarske na OI 2044, gdje sam herojski pao u protužetku četvrtfinala protiv Nizozemske

i onda se nebo otvorilo u kvalifikacijama za SP 2050:

ždrijeb SP (igra se u Južnoj Koreji) mi je dodijelio Argentinu i Japan

ovi će me zgazit, ali s Japanom imam dvije pobjede u dvije prijateljske utakmice, tako da nada za prolazak skupine postoji

i onda nakon toga mogu gasit i prebacit se na FM27

otišo sam na SP sa Surinamom, otišao s Bugarima - ostalo je još malo zanimljivih izazova