Vidim da ima još onih koji igraju FM pa da postavim i ja svoju karijeru. Dok sam bio mlađi znao sam odigrati i sa jačim ekipama, ali zadnjih godina jedino što mogu odigrati je karijeru sa niželigašima. Igranje sa ekipama tipa Osijek ili Hajduk mi ne predstavlja neki izazov, o jačim ekipama da ne pričam
Skinuo sam ovaj dodatak sa našim nižim ligama i krenuo iz druge županijske sa NK Matija Gubec za kojeg sam trenirao kao klinac, a i imaju igralište praktički preko puta moje kuće. Sad sam već odradio 5-6 sezona pa da ostavim utiske.
Trebale su mi čak tri sezone da doguram do 1. županijske. Poprilično je teško jer je klub amaterski, a dodavanjem nižih liga ima mali milijun niželigaša koji ti žele uzeti igrača koji nešto odigra. Tako da igrači dobiju po stotinjak ponuda od drugih ekipa. Očekivao sam da će to ići puno lakše, ali nemaš se kako pojačati. Jedino što se nudi su nekakvi nesposobni afikanci od 17-18 godina, domaćeg igrača skoro pa ne možeš dovesti. To nema baš smisla, ali pošto je u gradu prihvatilište za azilante nekako se može prijeći preći preko toga.
Nema se tu šta puno reći. Nakon prve sezone je došla prva grupa mladih igrača u klub, bilo je tu 4-5 igrača koji bi mogli napraviti razliku na toj razini. Kad su oni napunili 17 godina i dobili pravo da igraju za seniore(u trećoj sezoni) onda je sve postalo malo lakše i uspio sam se probiti u 1. županijsku. Sa istom jezgrom sa sezonu kasnije izborio i 4. ligu.
U 4. ligi sam doveo par pojačanja i već u prvoj sezoni sam završio 2. Imao sam isti broj bodova kao i prvi, ali sam na račun slabijih međusobnih susreta ostao bez promocije. Sljedeće sezone sam izborio promociju dosta uvjerljivo(iako sam osvojio 6 bodova manje nego u sezoni prije).
U tom razdoblju sam čak 2 puta izborio plasman u hrvatski kup(tamo nisam napravio nikakav rezultat, ali lijep je za vidjeti). Sviđa mi se taj dodatak gradskog i županiskog dijela kupa. Cijelo to vrijeme muku mučim sa pronalskom prave formacije i taktike. Ako se postavim defanzivnije, ne mogu zabiti gol. Ako krenem ofanzivnije, moram pojčati intenzitet igre i igrači mi umiru u drugom poluvremenu. Što i ne čudi toliko jer, na toj razini, igrači imaju staminu 4-6. Uz to, tu su naravno klasični problemi gdje protivnici zabijaju svaku polušansu, dok mojima trema 5-6 mrtvaca da bi zabio gol.
Trenutno igram 6. sezonu, u trećoj sam ligi i ne vidim kako bi se mogao ubrzo probiti u rang više. Dobra stvar je što je klub postao "semi-pro" pa mogu vezati igrače nekakvim ugovorom. Veliki problem mi predstavlja to što moram imati 12 (od 18 prijavljenih za utakmicu) "home grown" igrača. Ja sam doveo dosta stranaca još u 4. ligi, tako da sam morao biti dosta aktivan na tržištu. Doveo sam solidne domaće igrače. Uzeo sam i par igrača na posudbu iz prvoligaša, ali dok sam ja to uigrao sezona je već propala. Ispalo se, opet, u prvoj rundi kupa, a lov na promociju u 2.HNL je propao već nakon polusezone. Nisu mi od neke koristi ni ovi igrači koji su djeca kluba. Nosili su me do 3. HNL, ali kad sam ih vezao ugovorom, sve je propalo. Ne pojavljuju se na treningu, često se ne pojave ni na utakmci. Svaka treća poruka mi je da su viđeni u noćnom klubu u ranim jutarnjim satima. Najradije bi ih sve potjerao iz kluba, ali kakav je to klub bez domaćih igrača.
Cijelu karijeru pokušavam naći klub kojem bi bio filijala, ali za sada bezuspješno. To bi mi puno pomoglo u napredovanju kluba, ali povezati se sa nekim prvoligašem je znanstvena fantastika.
[uredio jeffhardy19 - 19. siječnja 2022. u 15:02]