Može netko uslikati da vidim kako ste si treninge složili, inače počinjem sada sa Žalgirisom.

Uzeo sam zvezdu i osvojio aba ligu i nacionalno prvenstvo i svejedno u euroligu ide partizan...vjerovatno je tako i sa našom ligom totalno bzvz, za mene je igranje ABA lige završeno jer nema smisla kako su to amaterski napravili, ako budem igrao uzet ću barcelonu ili neki nba tim, al nevjerujem....Nije loša igrica, al što dalje idem i ozbiljnije igram sve više nailazim na neke "gluposti" i ima puno grešaka....ne bih imao ništa protiv da naprave igricu kako spada od formata natjecanja do igrača pa onda neka stave da više PCF nije free nego nek se plaća pa ko voli nek izvoli.

jučer sam napokon završio sezonu... duga, teška, prevrtljiva... tako ju je najlakše opisati u 3 riječi...

u početku sam uslijed nedostatka igrača na četvorci (samo žižić je bio u rosteru od onih koji su to mogli igrati) dovodim iz zaragoze rudeža, a tamo šaljem ivana tomasa i nešto keša... ostalo nisam mijenjao...

u aba ligi do negdje 20 kola u realnoj igri za final4... ali tada domaći poraz od zvezde i gostujući od partizana ruše želje... nakon toga uvjerljiva pobjeda protiv radničkog vraća nadu, ali sve odlazi k vragu porazom kod igokee (doduše, nisu mi oni odnijeli f4 unatoč 2 poraza, bilo je tu glupih poraza (budućnost (posljedna momčad lige sa svega 4 pobjede), split))... do kraja 3 uzastopne pobjede dovoljne za 6. mjesto s omjerom 15-11... ono čime sam ponosan je 3. obrana lige ... inače, nakon 26. kola prva je bila cevedita sa omjerom 20-6, iza nje partizan (18-8), radnički (17-9) i mzt (16-10)... naslov je pripao mzt-u koji je u finalu pobijedio partizan... a meni ostaje slaba utjeha što sam makedonce pobijedio oba puta (doma 84:66, vani 87:75)... od ostalih naših predstavnika zadar je završio 8. (13-13), a split 11. (9-17)
u eurocupu sam na početku dobio grupu sa unicsom, ulmom i choletom... krenuo sam sa 3 pobjede (vani unics (iznenađujućih 87:70), doma ulm, vani cholet), nakon toga porazi protiv unicsa i ulma kojima sam si zakomplicirao situaciju, ali na kraju je pao cholet za 2. mjesto u grupi... dalje je prošao i unics... nakon toga grupa sa bilbaom, oostendeom i nymburkom... bez nekih šansi za prolaz... odmah u prve dvije utakmice dva visoka poraza protiv belgijaca vani i bilbaa doma... nadu vraća domaća pobjeda protiv nymburka...  no međutim ponovno gubim od belgijaca i baska te za kraj se opraštam i gostujućom pobjedom u češkoj... eurocup je osvojio lokomotiv kuban...
kad sam već kod europskih natjecanja da spomenem euroligu.. cedevita je dobila u gurpu cska, unicaju, anadolu efes, sienu i olimpiju... završili su natjecanje na 5. mjestu sa omjerom 3-7 (kao i olimpija i siena, ali je olimpija prošla dalje)... prvak europe je real...
dolazimo do kupa... u polufinalu turnira koji se igra u domu sportova gubim od cedevite u neizvjesnoj utakmici 79:82... u finalu cedevita lagano dolazi do trofeja preko splita...
i onda stiže šećer na kraju... prvenstvo hrvatske... moj cilj broj 1, ono gdje želim biti top... zanimljivo je da niti zagreb niti jolly nisu izborili ligu za prvaka, a da stvar bude još zanimljivija, jolly je ispao iz lige.... dobivam prve 3 utakmice protiv đure, kvarnera i darde (s njima sam imao poseban motiv zbog poraza u pripremama za sezonu, ali sam na njihovom terenu na jedvite jade došao do pobjede tek u zadnjoj četvrtini)... tada dolazi split protiv kojeg cijelu sezonu nisam imao pravo rješenje i dolazi prvi poraz (i to uvjerljivi domaći poraz 21 razlike)... u šestom kolu domaći poraz protiv cedevite, a u sedmom jedva izvlačim živu glavu u zadru i pobjeđujem jednim košem razlike... u tom trenutku ljestvica je rekla da su split i cedevita prvi sa jednim porazom (splitov neočekivan kod darde), Cibona odmah iza... ubrzo split bilježi poraz u zadru i kod cedevite i pojavljuje se nada da se može ulovit jedno od prva 2 mjesta... ali tada šok i nevjerica... uslijed nedostka love prisiljem sam prihvatiti nemoralnu ponudu za blassingamea (preko 700000 eura s odgodom plaćanja mjesec dana od lokomotiv kubana) te ostajem na svega 3 igrača na jedinici i dvojci... tako protiv splita nije išlo te oni bilježe još jednu pobjedu od 15 razlike, tješi to što je darda doma srušila cedevitu pa i dalje postoje šanse za prve dvije pozicije... makar sam i sam bio svjestan da sa strawberryem, kusom i kovačevićem kao jedinima na vanjskim pozicijiama će to bit teško... do kraja ligaškog dijela još gubim uvjerljivo kod cedevite i doma od zadra... završavam ligaški dio na četvrtom mjestu sa omjerom 9-5, prva je cedevita (12-2)... već u zadnjih par kola sam imao velikih problema s ozljedam... strawberryja sam izgubio na mjesec dana tako da nije igrao niti te utakmice niti doigravanja, pa su manje ozljede imali marčinković, kuridža i žižić... a u prvoj utakmici doigravanj šok... unatoč tome što sam cijelu utakmicu morao igrati sa kusom i kovačevićem na vanjskim pozicijama, a tu utakmicu preskočio je i kuridža, dolazim do šokantne pobjede u gostima i to nakon totalne dominacije... završni rezultat je bio 66-46... ponosan sam kao nikad... u drugoj utakmici se solidno držim 30 minuta... istina da gubim 9 razlike, ali sve je otvoreno... ali tada se ozljeđuje kus, moram u igru gurnut mazalina, a nema nikog napadački raspoloženog... poraz 20 razlike.. treća utakmica je bila tek toliko da se odigra... uvjerljiva pobjeda cedevite 19 razlike... ja sam došao sa samo 9 igrača jer se u međuvremenu uz kusa i strawberrya teže ozlijedio i marko arapović, a sredinom druge četvrtine se ozljedio i rudež... cijelu utakmicu je odigrao mazalin (i to dobro... šut 2/4, 4 asista, 5 ukradenih, bez izgubljene, 3 skoka, valorizacija 13)... tako se nažalost nije moglo...
finale je bilo zanimljivo... prvo je split (3-1 protiv zadra) ukrao domaći teren cedeviti, ali je cedevita odmah vratila pobjedom 1 razlike... i tada završila iduće dvije utakmice bez problema i osvojila povijesni prvi naslov prvaka...

ne mogu ne spomenuti prvenstvo srbije... radnički (koji je igrao f4 abe) nije ušao među 4, dok je partizan ispao u polufinalu od borca iz čačka... ipak, nije išlo toliko daleko da osvoje i naslov tako da je on otišao zvezdi...

sezonom nisam nezadovoljan... doduše, nisam zadovoljan četvtim mjestom u ph, ali obzirom na situaciju teško je bilo izboriti se za više...
uprava smatra da nisam ispunio zahtjeve kaj se tiče abe (samo mi nije jasno što im onda znači taj mid level pošto sam 6.) i ph (mada lijepo piše playoff u koji sam ušao)... ipak, kako sam se financijski izvuko (prodaja blassingamea, taman da uđem u +70000) dobio sam novu priliku

eto za vas koji ste tražili primjerak kako postavimo treninge na početku... ja sam se za drugu sezonu u Ciboni odlučio za ovo



prošla sezone sam imao 2 odmora tjedno, pa da vidim kako će izgledat s jednim...
naravno, kao što sam rekao u postu ranije gdje sam pričao o tome... to ću držat vjerojatno 2 mjeseca, nakon toga idu lagane promjene

i tak nemam kaj radit, krenem u drugu sezonu... u odnosu na prethodnu dovedem (maznem ) ukića zadru za što šaljem kovačevića i keš, te vraćam iz rytasa zubčića za što šaljem nicevića i keš...
ekipa s kojom se kreće u sezonu je tako ukić, strawberry, kus, rozić, šarić, marčinković, rudež, žižić, zubčić i kuridža... po potrebi uskakat će mazalin i arapović...
smanjen mi je budžet tako da nema više prostora za dovođenje igrača, plaća je na gornjoj granici... mislio sam hezonji spašavat karijeru (prešao je u kk jedinstvo bijelo polje (crna gora)), ali nema love...

al ovaj post nisam baš tome namijenio, već da podijelim šok koji sam doživio kad sam vidio koji to igrači u drugoj sezoni igraju u aba ligi i za koje klubove...
već sam spomenuo kako sam ukića maznuo zadru... u igokei se nalaze wright (prošloproljetni igrač Cibone) i domercant, u zadru nekadašnji igrač Cibone homan, u cedeviti zoran erceg koji je stigao iz cska gdje je odigrao sjajnu sezonu (valorizacija u prosjeku 16), u mzt je benjamin eze stigao iz siene... a sve ovo sam išao pogledat kad sam se šokirao vidjevši u krki dream team na centrskoj poziciji - dorsey i bourousis... e da su nam stvarno ti igrači u abi

Jel se dogodio kome od vas error točno na prijelazu sezone? Meni se dogodio i išao sam normalno na quit i izbacilo me iz igre, kad sam se vratio bio sam u sljedećoj sezoni, preskočen mi je bio onaj prvi tjedan kada biram gdi ću na pripreme, a i koliko sam vidio nitko od igrača mi nije napredovao, čak ni oni koji su bili u juniorima cijelu godinu :/

Iako, mislim da mi se posrećilo i da sam zbog toga errora ostao na klupi Cibone, nisam ispunio ni jedan jedini cilj koji su mi postavili, čak nisam ušao ni u playoff lige jer mi se ozlijedila cijela petorka na kraju prvenstva i nisu mogli igrat preko mjesec dana pa sam završio ko peti zbog lošeg omjera sa kk đuro đaković :/

Nadam se da budem sad izborio ponovno aba ligu kroz prvenstvo, samo što mi je pusto jer ima jako malo utakmica.

točno to se upravo sad meni desilo! i sad mi nema imena kad igram utakmice!!! ko da ekipu vodi duh...

 

Gle stvarno, to nisam ni primjetio do sad