Evo sam i ja krenuo u vračanje splita na stare staze slave nakon što su ispravili hrvatsku ligu pa prva 3 idu u regionalnu.
Prvo sam prebacio vujčića u split, sobina sa G/F frebacio na PF, mimiscu sa PG na G i krenuo.
Prvi dio sezone odnosno A1 ligu sam završio sa skorom 13-7 na drugom mjestu iza zadra sa 15-5 i tako propustio kup hrvatske. Previše rotacija i šansi za mlade igrače mi se često obijalo o glavu, ali večina mladih je napredovala za 1-2 boda ratinga.
U ligi za prvaka završavam 2. sa 11-3 iza Cibone 12-2 a ispred Zagreba i Zadra 8-6. Cedevita tek 5. sa 7-7.
U polufinalu prolazim Zagreb 2-1 (64:63, 66:73, 65:58) a u finalu je Cibona ipak prejaka. Kako sam čitavu ligu za prvaka i playoff izgurao sa 7-8 igrača umor je učinio svoje. Prvo sam iznenađujuće slavio u Zagrebu 78:68, zatim izgubio u Splitu 56:66, u trečoj sam u prvih 10min gubio 15 razlike pa su u nastavku igrle samo rezerve da odmorim prvotimce, potop 64:94. U četvrtoj se vračam u igru pobjedom 76:62, ali u petoj nisam došao ni blizu cijelu utakmicu 65:77 i Cibona je prvak države. Izgubili su od Maccabija finale Jadranske lige ali nakon regularnog dijela bili uvjerljivo prvi sa samo 2 poraza.