jučer sam napokon završio sezonu... duga, teška, prevrtljiva... tako ju je najlakše opisati u 3 riječi...
u početku sam uslijed nedostatka igrača na četvorci (samo žižić je bio u rosteru od onih koji su to mogli igrati) dovodim iz zaragoze rudeža, a tamo šaljem ivana tomasa i nešto keša... ostalo nisam mijenjao...
u aba ligi do negdje 20 kola u realnoj igri za final4... ali tada domaći poraz od zvezde i gostujući od partizana ruše želje... nakon toga uvjerljiva pobjeda protiv radničkog vraća nadu, ali sve odlazi k vragu porazom kod igokee (doduše, nisu mi oni odnijeli f4 unatoč 2 poraza, bilo je tu glupih poraza (budućnost (posljedna momčad lige sa svega 4 pobjede), split))... do kraja 3 uzastopne pobjede dovoljne za 6. mjesto s omjerom 15-11... ono čime sam ponosan je 3. obrana lige
... inače, nakon 26. kola prva je bila cevedita sa omjerom 20-6, iza nje partizan (18-8), radnički (17-9) i mzt (16-10)... naslov je pripao mzt-u koji je u finalu pobijedio partizan... a meni ostaje slaba utjeha što sam makedonce pobijedio oba puta (doma 84:66, vani 87:75)... od ostalih naših predstavnika zadar je završio 8. (13-13), a split 11. (9-17)
u eurocupu sam na početku dobio grupu sa unicsom, ulmom i choletom... krenuo sam sa 3 pobjede (vani unics (iznenađujućih 87:70), doma ulm, vani cholet), nakon toga porazi protiv unicsa i ulma kojima sam si zakomplicirao situaciju, ali na kraju je pao cholet za 2. mjesto u grupi... dalje je prošao i unics... nakon toga grupa sa bilbaom, oostendeom i nymburkom... bez nekih šansi za prolaz... odmah u prve dvije utakmice dva visoka poraza protiv belgijaca vani i bilbaa doma... nadu vraća domaća pobjeda protiv nymburka... no međutim ponovno gubim od belgijaca i baska te za kraj se opraštam i gostujućom pobjedom u češkoj... eurocup je osvojio lokomotiv kuban...
kad sam već kod europskih natjecanja da spomenem euroligu.. cedevita je dobila u gurpu cska, unicaju, anadolu efes, sienu i olimpiju... završili su natjecanje na 5. mjestu sa omjerom 3-7 (kao i olimpija i siena, ali je olimpija prošla dalje)... prvak europe je real...
dolazimo do kupa... u polufinalu turnira koji se igra u domu sportova gubim od cedevite u neizvjesnoj utakmici 79:82... u finalu cedevita lagano dolazi do trofeja preko splita...
i onda stiže šećer na kraju... prvenstvo hrvatske... moj cilj broj 1, ono gdje želim biti top... zanimljivo je da niti zagreb niti jolly nisu izborili ligu za prvaka, a da stvar bude još zanimljivija, jolly je ispao iz lige.... dobivam prve 3 utakmice protiv đure, kvarnera i darde (s njima sam imao poseban motiv zbog poraza u pripremama za sezonu, ali sam na njihovom terenu na jedvite jade došao do pobjede tek u zadnjoj četvrtini)... tada dolazi split protiv kojeg cijelu sezonu nisam imao pravo rješenje i dolazi prvi poraz (i to uvjerljivi domaći poraz 21 razlike)... u šestom kolu domaći poraz protiv cedevite, a u sedmom jedva izvlačim živu glavu u zadru i pobjeđujem jednim košem razlike... u tom trenutku ljestvica je rekla da su split i cedevita prvi sa jednim porazom (splitov neočekivan kod darde), Cibona odmah iza... ubrzo split bilježi poraz u zadru i kod cedevite i pojavljuje se nada da se može ulovit jedno od prva 2 mjesta... ali tada šok i nevjerica... uslijed nedostka love prisiljem sam prihvatiti nemoralnu ponudu za blassingamea (preko 700000 eura s odgodom plaćanja mjesec dana od lokomotiv kubana) te ostajem na svega 3 igrača na jedinici i dvojci... tako protiv splita nije išlo te oni bilježe još jednu pobjedu od 15 razlike, tješi to što je darda doma srušila cedevitu pa i dalje postoje šanse za prve dvije pozicije... makar sam i sam bio svjestan da sa strawberryem, kusom i kovačevićem kao jedinima na vanjskim pozicijiama će to bit teško... do kraja ligaškog dijela još gubim uvjerljivo kod cedevite i doma od zadra... završavam ligaški dio na četvrtom mjestu sa omjerom 9-5, prva je cedevita (12-2)... već u zadnjih par kola sam imao velikih problema s ozljedam... strawberryja sam izgubio na mjesec dana tako da nije igrao niti te utakmice niti doigravanja, pa su manje ozljede imali marčinković, kuridža i žižić... a u prvoj utakmici doigravanj šok... unatoč tome što sam cijelu utakmicu morao igrati sa kusom i kovačevićem na vanjskim pozicijama, a tu utakmicu preskočio je i kuridža, dolazim do šokantne pobjede u gostima i to nakon totalne dominacije... završni rezultat je bio 66-46... ponosan sam kao nikad... u drugoj utakmici se solidno držim 30 minuta... istina da gubim 9 razlike, ali sve je otvoreno... ali tada se ozljeđuje kus, moram u igru gurnut mazalina, a nema nikog napadački raspoloženog... poraz 20 razlike.. treća utakmica je bila tek toliko da se odigra... uvjerljiva pobjeda cedevite 19 razlike... ja sam došao sa samo 9 igrača jer se u međuvremenu uz kusa i strawberrya teže ozlijedio i marko arapović, a sredinom druge četvrtine se ozljedio i rudež... cijelu utakmicu je odigrao mazalin (i to dobro... šut 2/4, 4 asista, 5 ukradenih, bez izgubljene, 3 skoka, valorizacija 13)... tako se nažalost nije moglo...
finale je bilo zanimljivo... prvo je split (3-1 protiv zadra) ukrao domaći teren cedeviti, ali je cedevita odmah vratila pobjedom 1 razlike... i tada završila iduće dvije utakmice bez problema i osvojila povijesni prvi naslov prvaka...
ne mogu ne spomenuti prvenstvo srbije... radnički (koji je igrao f4 abe) nije ušao među 4, dok je partizan ispao u polufinalu od borca iz čačka... ipak, nije išlo toliko daleko da osvoje i naslov tako da je on otišao zvezdi...
sezonom nisam nezadovoljan... doduše, nisam zadovoljan četvtim mjestom u ph, ali obzirom na situaciju teško je bilo izboriti se za više...
uprava smatra da nisam ispunio zahtjeve kaj se tiče abe (samo mi nije jasno što im onda znači taj mid level pošto sam 6.) i ph (mada lijepo piše playoff u koji sam ušao)... ipak, kako sam se financijski izvuko (prodaja blassingamea, taman da uđem u +70000) dobio sam novu priliku
[uredio cepi1 - 16. veljače 2013. u 14:33]