Da,
Ćiro je znao prvih 11. u svakom trenutku, ali tu nije niti moglo biti previše dvojbi, dok je danas ipak malo kompliciranije.
Posebno se to odnosi na napad, ali i na sredinu, no u napadu je usitinu prava gužva.
Ćiro je nekad imao sigurnog Šukera, a
Bokšić bi bio taj drugi napadač, u rijetkim trenutcima kad je bio spreman za igru.
Ali i
Bilić je imao svog "Šukera",
Dudu je bio uvijek prva
opcija, a sad je to još pod upitnikom, jer nitko ne zna pouzdano,
koliko će dobro i u kontinuitetu, igrati Da Silva. Upravo je to
otvorilo prostor za veče nedoumice u izboru prvog napadača.
Ako bi pretpostavili da će Dudu opet biti onaj stari, pa da je dvojba
oko prvog napadača iza nas, ova nedoumica oko drugog napadača, ako će
uopće igrati s dva, ne bi trebala biti prevelik problem. Jer znamo, da
je
Olić bolji za igru u gostima protiv ekipa koje ne igraju "bunker", dok je
Jelavić idealan protiv takvih ekipa, gdje moraš održavati konstanti napad i dominaciju.
Pa ako uzmemo u obzir, da će večina utakmica biti baš protiv
"bunkeraša", pogotovo protiv nas kad budu igrali, onda se udarni
napadački dvojac sam nameče.
Sredina je malo drugačiji problem, jer znamo da se jednostavno mora igrati sa svom trojicom
playmakera, baš kao nekad
Ćiro, koji je unatoč nekim "znalcima", gurao
Bobana,
Prosinečkog i
Asanovića zajedno.
Jer bio bi strašan grijeh, imati u vezi takve lucidne igrače, koje ima
samo još Španjolska od europskih ekipa, a ne stavljati ih u igru. A
problem je samo u tom rsporedu te trojice, jer ovako kako sad igraju,
nije idealano, posebno kad je
Rakitić u pitanju.
Sad se tu dotičemo onoga eksperimenta s 3-5-2, koji je i Ćiro
prakticirao, zapravo gotovo cijelu karijeru. Ta je formacija, poprilično
idealna za nas, pa kao i nekad kod Ćirinih "sinova", riješava više
problema i nedostataka u našoj repki, a evo nekih primjera.
Prvo je riješen problem bekova, jer znamo za
Srnu, da nije jedan od najboljih bekova kad je obrana u pitanju (baš kao nekad
Stanić), međutim, kad bi iza sebe imao "osigurač" poput
Ćorluke,
onda bi to bilo puno sigurnije, isto se odnosi i na drugu stranu. Na
taj način, ne bi izgubili na ofanzivi, jer bi oba stopera mogli
sudjelovati u napadačkim akcijama, zato što bi iza sebe imali libera.
Ćorluka bi naravno više od
Šimunića išao naprijed, ali i Šimunić
bi bio poput zadnjeg veznog. Zbog tehničkih mogučnosti naših stopera, to
je puno bolje od onoga što je imao Ćiro sa svojim stoperima.
Tu bi onda i naš srednji red "zasjao" u punom sjaju, jer bi odmah iza
sebe, imali osim zadnjeg vezog, jednog, a ponekad i dva stopera. To bi
im omogučilo više kreativne slobode, bez straha šta će biti ako im ne
prođe dribling i izgubi se lopta. A u isto vrijeme, dobili bi sva tri
genijalca na pravom mjestu.
Tada bi i napad bilo još lakše složiti, jer Dudu bi imao slobodu
kretanja u i oko šesnaesterca, što je idealno za njega, a drugi bi igrao
centralnog unutar šesnaest, koji bi znao skočiti i sačuvati loptu,
nameće se Jelavić prirodno.
Nažalost, odlaskom Križanca, izgubili smo po meni, odličnog i jedinog
pravog čovjeka, za poziciju libera, tako da se sad teže može takvo što
složiti. Pa bi formacija 3-5-2, mogla ostati kao samo jedan eksperiment,
ali ne i neuspješan.
Pa ako već moramo odbaciti našu idelanu formaciju, onda da barem složimo
sredinu kako treba. Jer, ne može Rakitić odigrati tako dobro na zadnjem
veznom, poput Modrića. Prvo je zato što niti motorikom niti
agresivnošću, nije na toj razini, a drugo je zato što je predaleko od
gola, a znamo kakav udarac ima. Stoga je prava šteta, da Rakitić niti
jedan šut nije uputio prema golu, čisto nedopustivo. Uostalmo,
pretprošle su kvalifikacije, pokazale da je tako najbolje, a upitno je
zašto se sad luta toliko.
Da, kako je i rećeno, da bi svi zgurali u ekipu, ali ne ide to na silu.
Ova formacija 4-2-3-1, može funkcionirati samo u jednom obliku, da
nikada ne igraju
Olić i
Manđukić zajedno. Jer obojica vole
biti izvan, ponekad i predaleko, od šesnaesterca, pa nas to kao i
jučer, ostavlja bez i jednog napadača, a tako se ne može zabiti gol. Ali
opet da Rakitić ide više naprijed i eventualno, izmjenjuje mjesto s
Modrićem, ta solucija se često prakticira kada se blokiraju najbolji
igrači, što će sigurno često biti na Modriću.
Uostalom, kako smo od svih tih ekipa u skupini bolji, mislim da bi smo
trebali potpuno napadački igrati, pa bi jedan zadnji vezni bio više nego
dovoljan (4-1-3-2), pogotovo kad igramo kod kuće. Jer formacija uvijek
mora biti fleksibilna, pa se ponekad i prilagoditi protivniku, a ne samo
striktno i rigidno protiv svakog isto, nisu svi iste kvalitete pa da se
tako može igrati.
[uredio shimano9 - 12. kolovoza 2010. u 16:41]