svaka cast,odlican clanak

".....ružni prvi i odlični pričuvni dresovi...." Bas sam se nasmijao na ovo kao i na imidz rumunja, a i najezio na cijeli clanak...odlican je...

ako vam je ovo vrh novinarstva, onda ste polupismeni! nelos clanak i to je sve, ovo moze napisat bilo koji novinar.

stvarno je bio zlatni sjaj..pogotovo kad se sjetim negativne atmosfere s kojom su naši ispraćeni u francusku,ovo nitko nije očekiva.

Thuram jedina 2 gola u životu zabije nama u polufinalu mundiala, takve priče se samo nama događaju, ali nema veze, bronca stvarno zlatnog sjaja. Neponovljivo

lijepo je bilo hrvat biti tih dana.

Dan prije polufinalne utakmice odlazio sam u USA. Frankfurtskim aerodromom šetao sam se u dresu Slavena Bilića i svi su mi dizali palac gore. Sutradan sam "osvanuo" u Port Huenemeu (blizu LA) i svjedočio da je cijela Californija (mexikanci su svih zarazili nogometom) navijala za Zoroa (Bobana) i vatrene. Na našu i njihovu žalost, nismo uspjeli ući u finale... Kako su me samo prolazili trnci u tuđini tog dana. U svakom slučaju - LEGENDE, za vječni spomen!

Uvijek je lijepo grijat se sjećanjima u hladnim danima, ali ''vrh novinarstva''!?

Predivan je bio osjećaj i samo ga sjećanje opet pobuđuje. Meni je jasno da je ovo kolumna za utjehu pa OK, ali novinarstvo se positovjećuje s objektivnosti. A objektivno je to da smo zaprimili gol od Jamajke, jedva dobili Japance, izgubili od Argentinaca, simulirali penal protiv Rumunja i teško se isčupali nevjerojatnom inspiracijom Ladića protiv 10 Nijemaca (dido za Nizozemsku koja je možda bila najtalentiranija reprezentacija na tom prvenstvu i promašila je ludu količinu zicera u borbi za treće mjesto). Kad ubacimo i to u konačnu jednadžbu - dobijemo vrh novinarstva/objektivni prikaz naše kampanje '98. Jedino objektivno u ovom članku je opis dočeka koji bez tona i osjećaja što su onda vladali nama - izgleda kao doček kojeg bi organizirao Borat.

Pomalo sam razočaran padom kvalitete na Sportnetu - jer Sportnet bi trebao biti vrh za sport u HR (sigurno to nije SN ili što ti ja znam). Pad kvalitete je npr. recikliranje floskula. Novinarstvo - ono pravo se bavi problemima i/li potencijalnim problemima koje treba riješiti za bolju budućnost. Puno bi bilo zanimljivije pročitati kolumnu zašto mi u Hrvatskoj uzgajamo (uz svesrdačnu pomoć medija) ''pozlaćivanje'' svih vrsta metala osim zlata i kakav nam to mentalitet/pristup donosi za budućnost.

Kad malo bolje razmislim - samo rukometašima nisu pozlaćivali srebra pa nismo toliko ni konzistentni po tom pitanju ''dodavanja sjaja''. Vjerojatno jer su oni osvojili zlato. Teza je - drugi osvajaju samo srebra i bronce i pate za zlatom - samo mi dodajemo nekakvo posebno ''poliranje''. Možda i u tome leži činjenica da mi na kraju igramo polufinala, finala i četvrtfinala - a drugi ih jednostavno pobjeđuju.

Kad toliko poliraš broncu - više ti ni ne nedostaje zlato - a to je taj kompleks/konstrukt ''malog'' naroda. Ako se uvjeravaš da nisi mogao ili ne zaslužuješ bolje - nitko drugi ti ništa bolje neće osigurati. Potonje nije samo naša ekskluziva - naravno. Zato i postoje još uvijek ''mali'' i ''veliki''. Mi bi htjeli biti veliki s razmišljanjem malih. Ne ide to tako. Na terenu je uvijek 11 protiv 11 momaka - a ne BDP ili popis stanovništva (inače bi Kina bila velesila) - i uvijek presudjuje ono što je u glavi. Što to mi točno budućim generacijama i novim nadama usađujemo u glavu sa svim tim piritom?

Gospodine Juriš - očekujem više od vas jer ovo je uglavnom - lijenost.

P.S. Nemojte mi samo spominjati veličinu liga i izboru igrača kao izlike - jer idemo onda usporediti kvalitetu i veličinu hrvatske rukometne lige sa španjolskom ili njemačkom - našim redovitim ''mušterijama''.