Ovo je jedna od najsmješnijih utakmica koju sam ikad vidio. U prvom poluvremenu Cedevita uopće nije igrala kao da im je bilo važno da idu u Top 16, kao ono „Bolje je nam je koncentrirati se na ABA ligu i šanse za Euroligu" ili „Teška i iscrpljavajuća su sva ta putovanja u Eurokupu". A to je i pasalo s izjavom Repeše („dobro iskustvo za ovu mladu momčad"). Još ako dodajem te dve poteze gdje je Nurky htio igrati show-basketball - i na kraju izgubio lopte koje su vodili do koševa na drugoj strani, bez veze. Na poluvremenu si se trebao bojati raspada našeg tima. Ne znam kakva su bila razmišljanja na odmoru. U nastavku ona Cedevita koju znamo, dobra u defanzivi, vrebajući na kontre, čak i šut im se digao. Plus prvi put od ne znam kada jedan Amerikanac doslovce pomaže svojoj hrvatskoj momčadi, i to uz atraktivne poteze. Na kraju je trebalo završiti kako je trebalo završiti nakon predstave u prvom djelu. Ne bih o Ray-u (on za mene ne bi ni smio biti u toj ekipi), čak su naši kompenzirali te lukave foulove igrača Rytasa (ili ako hoćete očajno suđenje u tom pogledu, npr. Songaila utura glavu u Zubčićev stomak - slobodna bacanja!). Nego je sve počelo u prvom djelu, ne možeš takve utakmice dobiti sa samo 20 min. zalaganja. Šteta za skupinu vrijednih navijača koji su pokazali ljubav prema klubu putujući tako daleko.
[uredio narada108 - 19. veljače 2014. u 20:28]