@ marzi:
1. Po čemu je Jurčić napravio više od Ivankovića?
2. Zašto je ova momčad neusporedivo lošija? Ivankoviću su prije svake sezone rasprodali momčad, a on bi opet stvorio i rezultat, i igru, i unaprijedio igrače! Brankecu je jedini problem bio što je, iz tko zna kojeg razloga, antipatičan mnogima. Ali Dinamo u novijoj povijesti nije imao boljeg trenera!
Inače, i ja sam za ostanak Jurčića. Ali kao jedini argument za takav rasplet mogu navesti to, da ne želim da mi klub svakih par mjeseci mijenja trenera. I što bi volio da novinarski smrad ne bude u pravu.
Na tituli prvaka mu čestitam, ali više na onoj prošlogodišnjoj, nego na ovoj. Europski rezultat se može prihvatiti, ali je ipak tužna činjenica da su nas na Maksimiru pobjedili SVI, ama baš svi, osim Heartsa. A i oni su nam zamalo uzvratili doma...
I ono što mene osobno najviše peče: Po prvi put Dinamo nije prodao nikoga, u sezonu je čak ušao blago pojačan u odnosu na prethodnu. A to nije bilo dovoljno da se prođe Salzburg. Klub koji apsolutno ne podcjenjujem, ali i klub ranga onih kakve je Ivanković izacivao u oba navrata. Jurčić stalno napominje, kao da se vadi, da je prvi trener unazad nekoliko godina koji vodi Dinamo bez reprezentativaca (makar nije ni to potpuna istina, ali ok), a ne napominje da je prvi trener unazad nekoliko desetljeća koji je dobio privilegiju da u novu sezonu povede istu, pa čak i pojačanu momčad...
Protiv Nike Kovača ne bih imao ništa. Ove sezone solidno vodi RB Juniors u drugoj austrijskoj ligi, i čovjek je koji je jednostavno rođen sa autoritetom. Ali njemačka disciplina i kultura zajedno sa Mamićevim kretenizmom? Ne zvuči mi baš kao dobitna kombinacija...
Dakle, Jurčiću još jedan kredit, ali uz jako jasno definirane ciljeve za nadolazeću sezonu.
