Čačić da ima nešto od tih nevjerojatnih menadžerskih sposobnostima kojima se često voli kurčiti (doživio osobno, bilo je prebljutavo) prepoznao bi kao predsjednik Saveza potencijal koji nosi evenutalno finale sa Španjolcima, gostovanje Rafe Nadala u zagrebačkoj Areni (koja bi tada sigurno bila krcata), marketinški potencijal samog tog događaja, a da ne govorimo o potencijalu kakav bi on nosio u smislu reklame za sam sport u Hrvatskoj - jer nikada dva ponajbolja igrača u povijesti nisu bili ni blizu Zagrebu (osim Rafe jednom ili dvaput u Umagu)...

...prepoznao bi taj silni potencijal evenutalnog finala sa Španjolskom koje bismo tada igrali na domaćem terenu i ne bi toliko inzistirao na jebenoj kotizaciji od milijun kuna, koju je tada samo Poreč bio spreman i voljan platiti (i to ne bez vraga, jer je tada njihov gradonačelnik žestoko radio na tome da otmu licencu Umagu za ATP turnir, tj. da ga presele u Poreč) - nego bi možda spustio cijenu, prepustio organizaciju tog događaja nekoj drugoj sredini koja bi možda napunila dvoranu, koja bi bila zainteresirana za taj fenomenalan sportski događaj - pa bi ostatak do željenog milijuna bez kojeg savez, jelte, ne može funkcionirati, naplatio od spektakularnog finala protiv Nadala!


Ali ne. Ajmo u Poreč, u polupraznu žatiku, gdje je možda tisuću ljudi navijali za Hrvatsku, gdje su se naši igrači osjećali kao u gostima, i to je bogami presudilo u oba ona petosatna meča - Čačić je izravan krivac što nismo vidjeli te godine finale i što tenis u HR nije doživio novi boom! 

Nadal je marketinški trik kojeg nitko ne propušta, osim kretena u Hrvatskoj. Velikih menadžera. Koji su nam zemlju i doveli u govna di jesmo. Zato jer su tako sposobni u upravljanju, jel...