Ako je netko pratio, kačio sam se sa većinom i dobivao hrpu minusa, jer sam od početka do kraja vjerovao u ovu momčad. Vjerovao sam da možemo proći Srbe, i skoro bio u pravu. Ali samo skoro...
Ja još jednom naglašavam da mi je bio gušt gledati našu reprezentaciju napokon opet na SP. I to je već uspjeh, ma šta neki pričali i pisali. Tako da je unatoč svemu ovo jedan iskorak, nešto na čemu se može graditi budućnost.
Isto tako, ma koliko zvučalo kao alibi, u pravu je Vranković kada kaže da smo od 15 utakmica (uključujući pripreme) zakazali samo na jednom, protiv Brazila. Istina, izgubili smo i protiv Slovenije, i protiv Srbije, ali u tim utakmicama smo ravnopravni.
Zašto smo opet zapeli u prvoj utakmici na ispadanje, odnosno gdje zapinje da protiv protivnika s kojima bi trebali biti "li-la" prečesto gubimo? Da se ne radi o razdoblju od 10 godina, rekao bih da je momčad nesigurna. Makar i ovako, vjerojatno ima veze sa psihom, da su dečki opterećeni tijesnim porazima iz prošlosti.
Drugi problem, po meni je taj, što mi imamo nekoliko vrlo dobrih ili bar dobrih igrača. Ali nemamo odličnog. Nemamo Balića. Igrača koji će pokušati nešto "izmisliti" kada momčad ne ide, igrača koji će i nakon jedne promašene trice uzeti i sljedeći šut, i zabiti. Mi već nekoliko godina imamo skupinu od 10-ak pa i više sasvim pristojnih igrača. Bilo da se radi o Planiniću, Popoviću, Kusu ili ovoj mlađoj generaciji poput Bogdanovića, Tomasa. Ali fali taj "gazda". Ukić, čini mi se, ima "muda", pokušava se nametnuti, ali on ipak nije taj. Bar zasada. A nije više tako mlad pa da možemo reći da će "upasti" u tu ulogu.
Kako taj problem riješiti? Ne možeš ti nekome nametnuti odgovornost. Dojma sam da bi Bogdanović mogao biti taj koji će u ključnim trenucima riskirati, ali ako ne, šta onda? Onda pali samo uigravanje akcija do iznemoglosti, automatizacija, pa da nam se ni pod razno ne dogodi kao protiv Srba da Popović mora držati loptu 10 sekundi i ulaziti u reket u nadi da će ga netko faulirati. A uz to, ginuti u obrani.
A tu je onda tražen trener. Iznenadio me izbor Vrankovića, em zbog mladosti, em zbog neiskustva, em što mi nije ostao u najboljem sjećanju kao trener Cibone. S druge strane, makar se radilo o "žnj" natjecanju, osvojio je mediteranske igre, dakle ipak nešto zna. No, kada imaš trenera kakav je Peras, onda izbor ne bi smio biti težak...
Vranković je neke stvari napravio dobro. Mladi igrači su dobili priliku, i siguran sam da su i Tomas i Bogdanović bolji igrači nego što su bili prije ovog SP, ali i ovi "srednje stari" poput Tomasa, Ukića koji su prvi put morali uzeti glavnu ulogu, jer nije bilo ni Prkačina, ni Vujčića... Atmosfera u momčadi, bar mi se čini, nije bila loša, što je također zasluga izbornika. Dakle, ne mislim da nam je sada pametno praviti promjene na klupi. Osim toga, EP će doći brže nego što se čini...
Zaključak svega? Možemo biti razočarani još jednim tijesnim ispadanjem. Možemo biti razočarani i još jednim porazom od Slovenije. Ali moramo biti zadovoljni što smo bili na SP, što si nismo dozvolili nikakvu sramotu a'la Njemačka, i nadati se da nećemo tako brzo opet propustiti SP.