Dobar članak, opet ne skroz konkretan.
Ja sam mišljenja da je ova naša ekipa bolja od ovih pokazanih rezultata u zadnje vrijeme. Istina, nismo kao nekad, apsolutni favoriti za medalju, nitko normalan to ni ne očekuje. Naši igrači su svi ''zahvalni, solidni klupski igrači koje treneri vole'', nema tu nekog ubojice, megazvijezde, vođe i ''match winera'' i nije realno očekivati (polu)finala svih natjecanja na koja idemo, ali kao ekipa ipak nismo te (ne)kvalitete da nas se gazi, da dosta utakmica počinjemo sa -20, ili da tako krećemo u drugo poluvrijeme.
Nažalost, mislim da smo mi jedini narod (i reprezentacija) koja ide na velika natjecanja s ciljem uigravanja i skupljanja iskustva za neka buduća natjecanja?! Jesam li ja kriv ili je to skroz pogrešno?! Pa iskustvo se stječe u klubovima, a ne u 10-ak dana nekog turnira... Ovo vrijedi i za izbornika, ali i za igrače te sve one koji bi u vatru bacili mladog Šarića, da skuplja gubitničko iskustvo i da se već sad zadovoljava 15. mjestima!!!

Još jedan veliki problem je razmišljanje tipa ''nama prvenstvo ionako počinje od tog-i-tog kola/protivnika''... Pa što se čudite kako vas nitko ne gleda u utorak, kad vam ionako prvenstvo ''počinje'' u subotu?! Ako igrači sami imaju takav pristup i mentalitet, tu je trener da ga mijenja, a ne podržava! Jedan od razloga zašto imamo samo stotinjak navijača, uključujući rodbinu igrača.

Čitam dosta o nekakvom pomlađivanju - za mene je stvar jednostavna: na natjecanja idu samo oni najkvalitetniji i najspremniji igrači na svojoj poziciji, bez obzira na godine. Tako su Popović i Planinić nekima s 28 godina prestari, a sjećamo se npr. Rađinog odbijanja igranja u otprilike toj dobi - ''neka igraju mlađi'' i tadanšnje reakcije navijača; a gdje nas je to dovelo?! Tu da mlađi igraju par godina u reprezentaciji, skupe neko (gubitničko) iskustvo, dobro se prodaju vani i u najboljim igračkim godinama se zahvaljuju na pozivu u reprezentaciju. Tako da ni rezultata, ni razvoja i iskorištavanja mladih igrača.

Veliki je problem i što ovaj rezultat na SP-u samo glavešine iz saveza vide kao uspjeh, a ne vide da osim ''velebnog'' rezultata (pobjede nad Iranom i Tunisom i tijesnog gubljenja od Srba) ostaje poprilično jadan i razočaravajući opći dojam.

FIBA kao krovna košarkaška organizacija je jedna posebna priča. Meni dovoljno govori činjenica da se za SP može kupiti pozivnica, idući legitiman i logičan korak po meni je naklonost sudaca, onda čak i medalja...

Činjenica da je izabran izbornik bez iskustva, činjenica da je sastavio neobičnu momčad s čak 5 playeva, a samo dva krila, činjenica da u jednom Zadru utakmice reprezentacije dođe pogledati samo 1000 ljudi dovoljno govore o savezu i glavešinama koji njime vladaju. Njih je ipak lakše promijeniti nego cjelokupan igrački kadar, koji je takav kakav jest, ali sad barem mi nemamo boljih igrača koji su odbili reprezentaciju. Kupovinu stranaca (makar i jednog vrhunskog) ja osuđujem i spreman sam radije gledati dosadašnje rezultate s našim dečkima.

I netko treba konačno jasno reći - rezultatski minimum jest dosegnut, ali opći dojam ipak ostaje jako gorak, u utakmici protiv Srba se pokazalo da možemo i trebaju nam izbornik i vodstvo koji će tako stvari postaviti, a ne alibi-ljudi koji (jedini!!!) će ovo SP okarakterizirati kao pozitivno i uspješno, samo da bi nastavili svoju vladavinu i lov u mutnom!
Dok ne dođu ljudi spremni na pošten, konkretan i transparentan rad, ali koji će za to tražiti i rezultat, nama se ne piše dobro, čak ni uza sve talente koje imamo.

(Inače rijetko pišem po forumima, morao sam malo otvoriti dušu i ako sam zapilao, ispričavam se.)