actionman je napisao/la:
A kad pruža ruku Đokoviću ne pogleda ga ni u oči (Paris, London). Pravi gospodin i gentlemen.
Vidi cijeli citat
Nije ovo od juče. Inače, to je jedan od razloga zašto nikad nisam uspeo za zavolim Federera, pored svih igračkih kvaliteta koje ima.
Da se razumemo, Federer je po meni (do sada) najbolji teniser u istoriji: trajati toliko godina i biti konstantan u vrhu, igrati lepršavo, igrati bez zamora (skoro se i ne oznoji), igrati inteligentno, igrati raznovsrno, transformisati/prilagoditi svoju igru u sred seta, tako da "uništi" strategiju suparnika... Ovo je nešto zaista fantastično, skoro pa neponovljivo i nedostižno.
Ipak, u jednom periodu karijere, otprilike kada su Marej, Novak dolazili, a Nadal već bio "večiti drugi" - Federer je počeo da se ponaša totalno nefer - i to VAN TERENA.
Počeo je sam sebe da posmatra kao etalon za tenis, kao nešto što ne može i ne sme da bude prevaziđeno. Te Marej nije napredovao, te Đoković neće nikada biti bolji od ovoga, o ostalima da ne pričamo... Kada Fed izgubi, to nije zbog igre protivnika, već zato što je on jadan loše spavao. Kao da drugi nemaju pravo na pobedu. Mislim, tenis je sport, a u sport se sve uračunava - i sreća, i baksuzluk, i bolest i sudija i sve, pa šta bude.
Nadala je uvek hvalio jer ga se plašio. Što bi psiholozi rekli, radi se o klasičnom odbrambenom mehanizmu ličnosti koji se zove "reakciona formacija".
Danas imamo Federara koji protivnika ne može ni u lice da pogleda posle poraza. Ali će ga zato vrlo rado prostreliti pogledom posle pobede.
[uredio x-files - 06. studenog 2013. u 11:34]