hrabrost, više puta spomenuta u ovom tekstu, to je ključ svega! bilić je bio hrabar u trenutku kad je svoju podršku sveo na svega nekoliko uistinu vjernih i optimističnih ljudi, i na kraju se isplatilo, o kako se isplatilo.

dugo sam ranije vodio neke indirektne rasprave s ljudima koji su već dugo protiv bilića, govorio sam da se nakraju mrtvi broje i da je konačni cilj plasman, te ako se to uspije onda je sve ok i za kritike će uvijek biti vremena, a način nije bitan. navodio sam i talijane i neke druge za primjer koji bi u kvalifikacijama bili na iglene uši pa kasnije osvajali. ćirini vatreni također nisu ništa manje dobar primjer. međutim, i sam sam poklekao poslije gruzije, no prvotna reakcija bijesa je splasnula i opet sam rekao ajde, vidjet ćemo. ali poslije grčke sam potpuno pao, ne zato jer sam ppotcijenio grčku, već što im je čak i malta dala gol a mi nismo mogli u dvije utakmice, tu se srušio bilo kakav optimizam i počeo sam govoriti kako nisam bio u pravu kad sam podržavao bilića. a šta da sad opet kažem, da sam bio, kasno je za to, jer samo ljudi poput packa zaslužuju poštovanje po tom pitanju. čovjek koji je trpio razne uvrede čak od nekih ovdje prisutnih anonimusa i opet čvrsto stajao iza svojih riječi. potez luđaka? nikako, potez čovjeka koji ne okreče leđa kod prvih problema, a to govori nešto i o karakteru.

no pustimo priče o onome što svi sad već znaju, bitno je da smo mi ostvarili cilj, bitno je donekle i da su ljudi, poput mene, ponovno dobili razloga da vjeruju, ali neka pitanja ipak treba postaviti i riješiti.

u tekstu se spomenulao kako hrvatska igra bolje protiv reprezentacija nešto otvorenijeg garda i malo boljih koji se ne brane u bunkeru, ali da protiv onih baš najjačih poput engleske to ipak nije slučaj. taj dio je i dalje zabrinjavajuči ako se pokaže točnim, jer onda bi svaki iskusniji trener mogao primjeniti bunkerašku taktiku i rušiti hrvatsku. a samim tim ispadne da je hrvatska jednodimenizijalna ekipa koja ne može igrati dobro protiv objektivno slabijih protivnika, to ne bi nikako bilo dobro. u tom slučaju bili bi svedeni na to da možemo igrati protiv samo malog broja ekipa, dakle ne slabijim bunkerašima i ne onim najjačim, a koje nam onda ostaju? turska i ekipe slične njoj, koliko ih je? ne ovo nije kritika, već osvrt na napisano, jer ja ne želim vjerovati u to, to bi također bio poguban stav. mi moramo, a imamo igrače koji to i mogu, pobjeđivati bunkere, ali to se može samo lucidnim, hrabrim i neočekivanim potezima, koji ne idu uz dlaku narodu, učiniti. i zato s tom nadom da će se nastaviti ovaj trend hrabrih odluka, da će se ponovno biti maštovit i inventivan, jer to je ono što ti daje prevagu kad je sve na knap.

uživajmo u uspjehu i još jednom velikom natjecanju s našima na terenu,uz veliku nadu da ćemo nastaviti ovako hrabro, a onda nema problema i čak ni pokoji poraz nije problem. hvala igračima i stožeru na veselju koje su nam priuštili!