Nakon poraza nije vrijeme za kritiku, ali upozorio bih na nekoliko stvari. Imamo samo raspoložena krila i Duvnjaka koji je motor ekipe, ali ponovno igra svaku utakmicu blizu 60 minuta u oba pravca, i ako dođemo do polufinala disat će na škrge. Isto vrijedi i za Vorija koji igra standardno dobro, naravno ne kao prije 3-4 godine jer ipak biologija čini svoje, ali i on je u opasnosti da izgori do eventualne borbe za medalje. Ostatak ekipe je apsolutni prosjek. U vanjsku liniju izuzev Duvnjaka nemam nekog povjerenja i mislim da će zakazati protiv top-protivnika. Svi slave Alilovicevih 10 obrana što dovoljno govori o standardima na koje nas je navikao. Landin ili Omeyer sa 10 imaju loš dan. Većinu golova dajemo na nepostavljenu obranu protivnika i dosta se mučimo 6 na 6 gdje se dosta polaže na individualnu kvalitetu...Obrana ne djeluje kompaktno, međutim, i dalje imamo taj pobjednički duh kojim lomimo ovakve solidne protivnike u ključnim trenutcima. Hoće li to biti dovoljno za Dance, Francuze ili Španjolce? Bez svih igrača na maksimumu, jako teško...