Najprije, treba naglasiti da su komentari o nogo-repki izvan konteksta domaće situacije i samo nas zavaravaju u opsjeni o našoj važnosti (kao Argentinci) pošto ni u čemu drugom nismo među 15 na svijetu. Samo zato što se niz iznimnih pojedinaca prilagodio radnom modelu na Zapadu gdje moraš stalno davati rezutate za lovu ili ispadaš iz igre (koje ludilo?!), a ovdje se pak mogu opustiti u domaćem ambijentu gdje ishod nije važan, važno je uživati (nigdje tamo nećeš čuti kako je važno uživati na poslu!?). No oni koji se zaborave u svojim kritičkim osvrtima ni sami ne bi davali više od sebe iako to očekuju od drugih pogotovo kad im to nije pitanje egzistencije. Usporedbe igre i mogućnosti naših i španjolskih igrača kao i selektora idu iz krajnosti u krajnost od oduševljenja u porazu do ogorčenja zbog neujednačenog mjerila suđenja, sve kao kompleksaška izlika našoj nemoći i neučinkovitosti u usporedbi s najjačim protivnikom, tipično neuravnoteženo iz euforije u depresiju.