Jurišiću - a da ga nisi malo pretjera sa naslovom, a!? Ibro je izvanredan igrač, ima srce ko' da je rođeni dalmatinac, poraze i pobjede toliko emotivno proživljava i jednostavno moraš ga volit. Ali tvoj naslov..., ej - stani malo! Počet ću od Bake, a ne želim nikoga, a posebno jednog i jedinstvenog Bajdu, zaboravit od prije. Okružen Gudeljem, Vujovićima, Cukrovom, Simovićem, bio je taj - na čitaje broja 8, na svaki dodir, pa na oproštaju prid 30.000 ljudi - huk tribina, razumiš - huk! I Miki je ima huk, isti oni što ga čutiš na Poljudu kad su nam npr. najveći protivnici (sjeti se Cassana kad je uša protiv Rome) na drugoj strani. Baka, kojega je srećom administracija tadašnje lige (blaženi Miljanić i kvota 28 godina, ha, ha), zadržala na Poljudu godinama, do odlaska u Francusku - dovoljno da ga opijeva TBF pa Miki, koji je osta manje, ali dovoljno dugo da bude - taj, prvi iza Bake, priča su u koju se nemože uvlačit svakoga i Ibro još nemože bit dil nje - razumiš... A tek igrači kojima je Miki bio okružen..., Asanović, Štimac, Bilić, Gabrić, Mornar - hej! Da bi Ibro uša u kvotu - taj, tj. onaj koji mami huk tribina, mora prvo bit okružen prvoklasnom ekipom u kojoj će biti najbolji ili najomiiljeniji, što god. Jer ako on postaje novi Hajdukov Miki samo kao potreba, želja za imanjem nekoga ko treba biti - taj, a onda nestane u prvoj obilatoj ponudi iz inozemstva, zbog viših interesa i za dobrobit kluba, onda zapamti, on nije i nikada neće biti to što tvoj naslov sugerira. Strast, vjernost, igračko trajanje u Hajduku i huk tribina za respekt i ljubav - svi ovi temeljni elementi moraju biti zadovoljeni da može početi usporedba sa Mikijem ili njegovim veličanstvom Bakom. A Ibro, samo ako ostane, ima mota da ga na početku sezone dočeka - huk tribine i onda cila situacija ima uvjete da postane neka nova - "prava" priča, za Hajdukovu 100 godišnjicu iz snova i njegov "ulet" u birano društvo Bake, Mikija i rijetkih besmrtnih!
