Jako dobar osvrt, bravo za Jurišića.
Ja bi također Biliću dao veliki palac gore bez obzira što nismo vidjeli Južnu Afriku. Ne smijemo zaboraviti da smo tada imali izuzetno tešku grupu. Da smo imali dosta one sportske nesreće s Ukrajincima koje smo vrlo lako mogli oba puta pobjediti. Ne smijemo zaboraviti jednu nesportsku okolnost tj prljave Engleze koji su, po mom mišljenju, skinuli gaće ukrajincima u Harkivu. (sve im je došlo na naplatu u osmini svjetskog uz nepriznat gol i neviđeno gaženje od Švaba).
Ukupno gledajući mislim da Bilićeva najveća ostavština nije ni pozicija u top10 ni ukupno pozitivan rezultat, već IGRA. Sjetimo se ljudi, samo na trenutak, svjetskog prvenstva 2006. i kako smo tamo igrali pa usporedimo s '08. i '12. Imamo igru, dobru igru. Imamo igrače koji nose tu igru a koje je Bilić afirmirao već 2006. kada su bili no-name.
Štimcu (uz pretpostavku da će biti novi izbornik) je Bilić ostavio čistu i urednu 'tvrtku' s jasnim planom, strategijom i velikim potencijalom za daljnji prosperitet u vidu mladih, uglavnom afirmiranih igrača.
Iako nas čeka jako, jako teška kvalifikacijska grupa (kad razmislim malo, zapravo najteža ikad) jednostavno ne osjećam nikakav strah ni bojazan. Siguran sam da ćemo vidjeti tu veliku smotru u Brazilu, koja bi, po onome što vidimo(nikad toliko kvalitete u Europi + Brazil i Argentina u velikom usponu), trebala biti najkvalitetnija ikad.
Za sve dobre igre i partije, za rušenje Švaba i Engleza, za ovu veliku utakmicu sa Španjolcima i za tako divan osjećaj optimizma i uvjerenosti da ćemo otići na svjetsko prvenstvo u Brazil i to kao prvi u skupini; Slavene Biliću - Hvala!