Eto, prespavao sam noć. I probudio se sa spoznajom da je LP u Zagrebu
Rezime Dinamovog ljeta: 6 utakmica -> 4 pobjede, 1 egal, 1 poraz. Najbolji učinak od zadnjeg sudjelovanja u LP.
Dojam koji sam ove godine uporno dijelio u brojnim razgovorima na temu "Dinamo" jest da smo napokon "odrasli" i da se ove godine konačno počela vraćati skupa dosadašnja europska "školarina".
Neftči (posebice prva u Zagrebu) je primjer kako uvjerljivo dobiti utakmicu u kojoj realno nisi toliko bolji. Uzvrat odrađen rutinski, bez ijednog upitnika na prolaz u 3. pretkolo.
Helsinki (posebice prva u Finskoj) pokazuje kako ove sezone Dinamo ne zabija "autogolove" nego to čine njegovi suparnici. Uzvrat odrađen rutinski, bez ijednog upitnika na prolaz u 4. pretkolo. I to pobjedom za koeficijent.
Malmö pokazuje kolike su oscilacije u Dinamovoj igri. Iako, kad malo hladnije glave sagledate utakmicu u Švedskoj, postaje vidljivo da je Dinamo i tamo kontrolirao tijek utakmice. Sve do apsolutno glupog i nepotrebnog Vrsaljkovog isključenja. Prestrogo? Pa možda. Ali da je dao povoda, jest! Iskusan igrač to nikad ne bi napravio…

A onda su mi kroz glavu prošle sve one utakmice u kojima smo bili uvjerljivo bolji ali su nam se vrata zatvarala pred nosom. Werder je već spomenut. Bili smo bolji u obje utakmice, a konačan učinak – dva poraza. Sjećam se i Newcastlea. U Engleskoj, u najmanju ruku ravnopravni, u Zagrebu bolji čak i s desetoricom na terenu. Konačan učinak -> "Svrake" u LP.

I da, jučer sam i ja izgubio 10 godina života. I da, jučer sam i ja na Trgu dizao spomenik Ivanu Kelavi. Zbog Šime ali i svega ostalog čeka me podulja ispovijed. Svejedno, danas sam sretan jer znam da nam se sve vratilo. I znam da u LP mogu očekivati Dinamo i u zagrebačkom i u švedskom „izdanju“. Ali duboko vjerujem da u prosincu, pored Dinamovog učinka neće pisati 0 – 0 – 6. Uostalom, i da bude tako… Pa da nam je netko u srpnju ponudio sudjelovanje u LP prihvatili bismo ga bez imalo razmišljanja.

Eto, prespavao sam noć. I probudio se sa spoznajom da je LP u Zagrebu
Rezime Dinamovog ljeta: 6 utakmica -> 4 pobjede, 1 egal, 1 poraz. Najbolji učinak od zadnjeg sudjelovanja u LP.
Dojam koji sam ove godine uporno dijelio u brojnim razgovorima na temu "Dinamo" jest da smo napokon "odrasli" i da se ove godine konačno počela vraćati skupa dosadašnja europska "školarina".
Neftči (posebice prva u Zagrebu) je primjer kako uvjerljivo dobiti utakmicu u kojoj realno nisi toliko bolji. Uzvrat odrađen rutinski, bez ijednog upitnika na prolaz u 3. pretkolo.
Helsinki (posebice prva u Finskoj) pokazuje kako ove sezone Dinamo ne zabija "autogolove" nego to čine njegovi suparnici. Uzvrat odrađen rutinski, bez ijednog upitnika na prolaz u 4. pretkolo. I to pobjedom za koeficijent.
Malmö pokazuje kolike su oscilacije u Dinamovoj igri. Iako, kad malo hladnije glave sagledate utakmicu u Švedskoj, postaje vidljivo da je Dinamo i tamo kontrolirao tijek utakmice. Sve do apsolutno glupog i nepotrebnog Vrsaljkovog isključenja. Prestrogo? Pa možda. Ali da je dao povoda, jest! Iskusan igrač to nikad ne bi napravio…

A onda su mi kroz glavu prošle sve one utakmice u kojima smo bili uvjerljivo bolji ali su nam se vrata zatvarala pred nosom. Werder je već spomenut. Bili smo bolji u obje utakmice, a konačan učinak – dva poraza. Sjećam se i Newcastlea. U Engleskoj, u najmanju ruku ravnopravni, u Zagrebu bolji čak i s desetoricom na terenu. Konačan učinak -> "Svrake" u LP.

I da, jučer sam i ja izgubio 10 godina života. I da, jučer sam i ja na Trgu dizao spomenik Ivanu Kelavi. Zbog Šime ali i svega ostalog čeka me podulja ispovijed. Svejedno, danas sam sretan jer znam da nam se sve vratilo. I znam da u LP mogu očekivati Dinamo i u zagrebačkom i u švedskom „izdanju“. Ali duboko vjerujem da u prosincu, pored Dinamovog učinka neće pisati 0 – 0 – 6. Uostalom, i da bude tako… Pa da nam je netko u srpnju ponudio sudjelovanje u LP prihvatili bismo ga bez imalo razmišljanja.