Činjenica je da je Livaja poprilično škrt i svojim potezima dosta usporava igru (iako ponekad uspije izboriti i kakav koristan prekršaj). Kod Rebića je problem što dosta jurca po terenu, a najćešće je odsječen i dobro pokriven. No nama nisu toliki problem njih dvojica. Oni se dosta troše jer se moraju duboko vraćati po loptu, a razlog tome je kriminalno spor i nemaštovit vezni red. Da nam je tu Kovačić ili bilo tko malo potkovaniji, cijela bi momčad drugačije izgledala. Obrana još nekako funkcionira - čak dečki i solidno iznesu loptu, ali na sredini nastaje pravi košmar. Srednji red niti trči, niti proigrava - baš ništa konkretno - i normalno da onda Rebić i Livaja ne znaju što raditi.

Rebić je igrač prostora, a nitko mu ne zna dodati u prostor.

Livaja je pak sporiji i više mu odgovara igra u noge, ali onda mora imati igrače koji mogu proći protivnika, odvući obranu, a to nitko ne radi.

Kakvi god bili, praktično su jedini oni zaslužni za oba gola koja smo dali. Igra nam se svodi na "dodaj Rebiću ili Livaji da vidimo što će oni napraviti". Onda kada ostanu sami na četvoricu braniča i izgube loptu - drvljem i kamenjem po njima. I jedan i drugi znaju zadržati loptu, čak i proigrati, ali nemaju kome niti s kime.

Za momčadsku igru potrebno je imati - momčad, a ne četvoricu koliko toliko kvalitetnih igrača i ostatak pokrpan onima koje su pustili klubovi ili koji su željeli doći.