Pero je jednostavno osoba koju moras voljeti. volio bih ga jednog dana vidjeti na kormilu repke.

Petar je covk i pol , sretno !

Čovjek koji je ostavljao srce na parketu.Bilo ga uživanje gledati.Sretno ti bilo Petre!

Pero, legendo, hvala ti na svemu što si nam pružio ovih godina!!!! Nadam se da te vidimo i na klupi repke jednoga dana!!!

Jednog dana, kada budem imao 95 godina, kada budem bio šugav i trul, onda ću se prisjetiti onoga što sam sve dozivio i vidio u mom zivotu. Onda ću se sjetiti onih velikih trenutaka kad sam se radovao, ali i plakao sa velikanima našeg sporta. Pero će za mene uvijek biti povezan sa onom zlatnom - i najboljom - generacijom naših rukometaša, sa Mozartom, sa Lacom, sa Nikšom (najljepši gol u istoriji rukometa!), sa Mirzom. Hvala, Pero, i sve najbolje kao trener!

Obožavao sam tu generaciju...Balić genijalac, Džomba jebeno krilo, Vori opaki kružni, pa Kaleb, Lacković i da ne nabrajam dalje... Ali uvijek sam nekako najviše volio Peru. Uvijek pomalo u sjeni, nekako se nikada nije gurao u prve redove...ali igračina i pol. Nekad ljudi zaboravljaju ali on je jedan od rijetkih koji je igrao 60 minuta napada i obrane. Uvijek davao srce na terenu a od toga se više ne može...

I Renato je bio vazan clan ekipe. Pravi pivot koji je trpa ko blesav

Pero, Pero i tebe su stavili po strani, a bio jedan od pravih vođa. Rekao bi vođa iz sjene. Nikad nametljiv. Sviđa mi se kao čovjek i kao sportaš. Bravo...