Hmm, pa ja ti nisam dao minus, jer ne kreiram mišljenje prema tome je li igrač danas šutira 3/5, a sutra 0/7, npr., ali ću ti odgovoriti.

To pitanje je li za reprezentaciju ili ne je teško odgovoriti, za mene je, a sad ću ti i obrazložiti...

Markota nije igrač otprije par godina kojeg je hvatala ruska mafija radi kockarskih dugova i kojeg znaju sve kockarnice u Zagrebu, napokon je "sredio glavu" i igrao je važnu ulogu u Euroligi ove sezone. On možda nije u 5 najkvalitetnijih visokih igrača u Hrvatskoj, ali je sigurno najkvalitetnija prava, moderna četvorka. I zbog toga treba biti u reprezentaciji... Ovih 0/7 ili nezainteresiranost u obrani nažalost ne možemo prigovoriti nijednom igraču (ma naravno da možemo, ali svi znamo da je problem puno puno dublji od same igre na parketu), jer budi siguran da bi Markota, kao i svi ostali izgledali potpuno drukčije u zdravoj atmosferi, s VRHUNSKIM IZBORNIKOM i stručnjakom koji će u 2 mjeseca od njih napraviti momčad koja ima svoje akcije, svoju rotaciju i svoje momčadske ciljeve. Hrvatska danas nažalost nema niti jednu jedinu akciju (pa ni najobičniji blok i protrčavanje za šutera poput Bogdanovića!), a kamoli nešto više!!!

Je li žalosno da ponajbolji centar ACB lige (najjače na svijetu) i dugogodišnji reprezentativac koji igra u formi života nema mjesto u 12 najboljih? Je li žalosno da pozivamo polovnog 27-godišnjeg Amera nakon 9 mjeseci provedenih u Hrvatskoj? Je li žalosno da Tomić nije bio prije 2 godine kao 20-godišnjak na EuroBasketu, što bi mu donijelo neprocijenjivo iskustvo, a da se tek danas približava ulozi kakva mu treba biti u reprezentaciji i je li žalosno da se to isto danas događa s Darijem Šarićem, koji je najveći europski talent i kojemu bi mjesto 12. igrača ovdje u Litvi i ovih 5 Rudežovih minuta (0/5 za tricu od igrača koji živi od šuta, a u obrani ne može čuvati stolicu) bilo od neprocijenjive važnosti?

Kod mene bi to ovako izgledalo:

1 - Ukić, Planinić
1/2 - Popović
2 - Tomas
2/3 - Bogdanović
3 - Perić, Šarić
4 - Lončar, Markota
4/5 - Banić
5 - Tomić, Barać

(Za 5 vanjskih igrača mislim da nema smisla objašnjavati razlog, kao i za centre, s time što bih apsolutno vodio Lončara koji već 2 sezone igra vrhunsku košarku u Rusiji i Euroligi i koji je naš daleko najbolji obrambeni specijalac na visokim pozicijama, za Markotu sam već pojasnio. Šarić bi bio obavezno unutra, pogotovo zbog suše na krilu, a kao 12. igrača ja sam subjektivno izabrao Perića, iako ne bi bile velike razlike da tu bude igrač koji je prethodnu sezonu odigrao na visokom nivou i pokazao da je reprezentativni kalibar, a sad hoće li to biti Perić, Rozić, Car, Stipčević, Simon, Pilepić - to je čisto izbornikova odluka koja zavisi i o taktičkim zamislima, iako bih ja vodio Perića kao jedino pravo krilo (uz Šarića) koji može pridonijeti u puno segmenata kao napadačkom skoku, asistima, tranziciji ili pregledu igre.)

Izbornik: Neven Spahija
Stručni tim: Velimir Perasović

Ova bi se ekipa s vrhunskim trenerom Spahijom i vrhunskim perspektivnim trenerom Perasom koji je obrambeni taktičar borila za medalju na nikad jačem EuroBasketu, to garantiram.

Što je žalosno, problem nisu Stipčević, Simon, Rudež, Žorić i Andrić... Ma problem nije ni Joke Vranković, jer se on nije sam postavio na mjesto izbornika i to nakon neuspjeha u prvom mandatu (iako po zdravom razumu on ne bi bio ni u konkurenciji za izbornika!), niti je on svojevoljno pozvao sve gore navedene igrače uz Drapera... Svi znamo tko je problem, savez, sustav i onaj tko je na čelu saveza, a njegovo ime i prezime od muke više ne mogu ni napisati. Nažalost, preslika je i u ostalim sportovima (nogomet, rukomet, pa i odbojka za koju danas ljudi pomisle da je nikad nismo ni igrali!). Nisu problem Vranković, Bilić ili Goluža, nego RADIĆ, MARKOVIĆ, MAMIĆ, GOBAC i svi oni ljudi s kojima su se okružili! Kvazi izbornici su samo njihove marionete!

Svi znamo da Červar nije slagao taktiku, nego Irfan Smajlagić s kojim smo osvojili zlato 2003. i 2004.! Moram li reći da se zamjerio Gobcu i da je izbačen iz reprezentacije? Moram li reći da nakon njegovog odlaska mi nismo osvojili NIJEDNO zlato (punih 7 godina!!!), iako smo to prema igračkoj kvaliteti trebali svake godine?! PA MORAM LI REĆI DA JE KAPETAN PERO METLIČIĆ, LEGENDA HRVATSKOG SPORTA UDALJEN IZ REPREZENTACIJE JER JE POTJERAO TOG ISTOG GOBCA IZ SVLAČIONICE U POLUVREMENU?!

Sad nas čeka "uživanje" sa zalizanim Golužom i daljni blam hrvatskog rukometa, ne želim ni pomisliti što će biti za koju godinu kad Balić ode iz rukometa...

Moram li reći da je nakon blamaže prošle godine u Turskoj i odlučujućoj utakmici sa Srbijom (prva i zadnja u kojoj smo ličili na ekipu) prije utakmice hitno pozvan Spahija koji je preuzeo konce iznutra i malo posložio momčad prije utakmice? Ako ne vjerujete samo provjerite minutažu pojedinih "igrača" prije te utakmice i minutažu protiv Srbije, kada gotovo nisu igrali. Moram li reći da nogometna reprezentacija nije odigrala nijednu pravu utakmicu od Eura 2008. (DA LJUDI, PROŠLE SU PUNE 3 GODINE!!!) i da za to nitko ne odgovara i da je Marković javno Biliću obećao novi mandat, iako trenutno visimo u najslabijoj skupini u povijesti kvalifikacija? Moram li reći da smo propustili prvo veliko natjecanje nakon Eura 2000. godine, ali s "malom" razlikom što smo na ljestvici FIFA-e u Top 10 na svijetu?!

Dragi moji, uništili su sve što smo imali, a ono najgore je da se osjećamo totalno nemoćni u svemu i da ne vidimo nadu, osjećaj je isti onaj kao i sinoć nakon tko zna koje Domercantove trice koja je ušla s 8 metara u zadnjim sekundama napada u 4. četvrtini...

Što sad? Što sutra? Hoću li navijati za Hrvatsku protiv Grčke? Hoću, jer je to jednostavno jače od mene i jer ne mogu protiv toga, iako nikad nisam imao manje osjećaja prema nekoj hrvatskoj reprezentaciji. Ali potajno ću se nadati da bi se MOŽDA u slučaju poraza NAPOKON bar neke stvari počele mijenjati, da bi se možda, u nekom ludom scenariju uručio otkaz Vrankoviću, da bih doživio ostavku Radića i svih ostalih grobara hrvatske košarke i da bi se počelo ispočetka, bez mutnih radnji u savezu i bez korupcije, bez kriminalaca koji gledaju samo svoj džep. Da, nadati ću se da bi došao neki novi savez koji bi polako, ali sigurno vratio bar jedan hrvatski sport (košarku) tamo gdje mu je mjesto, u vrh europske, da ne kažem i svjetske košarke...