Danas mi je moj njemački kolega na radnom mjestu dobacivao kao „Koji je to mangup, taj vaš nogometaš ... ". Dekonstruirao sam mu stav o Šimuniću kao kopiju onoga što mu njemačke medije sugeriraju, te je dobio besplatni čas istorije, plus sve ovo što sam napisao dole. Otišao je zadubljen u mislima. Nemaju ljudi van regije pojma (kada su zapadnjaci imali pojma o životu, o društvima na Balkanu?). Isto tako bi ispalo glupo da vi i ja sjedimo u kafić i počnemo filozofirati o, šta ja znam, islamu u Pakistanu, o globalizaciji i Kini ili sl. Ali dok ovisimo o toj kooperaciji sa drugim zemljama (pog. EU) biti će tih sukoba, to je za mene realni „culture clash", ma da se takva stvar u evropskim okvirima često nijeka. 4) Zato ja mislim da treba diskusija, diskurs, razjašnjavanje i objašnjenje. Ovaj slučaj se ne smije nikako omalovažiti kao individualnu pogrešku. On i pog. reakcije na njega su simptomi našeg društva. Slično sa Thompsonom. Hrvati hoće biti priznati i poštivani kao narod koji si je samostalnost doslovce krvavom radu zaslužio. Vole domovinu i vole bodriti za one koji ih predstavljaju. u sportu. Trebalo bi diskutirati o hrvatskim vrijednostima, o našem identitetu, treba stvoriti nove vizije o Hrvatskoj jer naši mladi imaju, hvala Bogu, sve manje sječanja na rat i nasilje. Treba diskurs u medijama - ali, molim: racijonalno - eh to nama debelo fali. Tu političari apsolutno zakažu i to im još više zamjeravam nego korupciju. Ali treba tu cjelu temu analizirati i u školskim nastavama, da li se to kod nas radi? Slučaj Joe vs .FIFA bi mogao biti tema časa iz političke nastave. Nije Joe izvor bilo koje sramote, mi smo ti koji stvorimo naše društvo, dan uz dan, mi biramo naše ideale. Ispričavam se za malo dužiji tekst.
[uredio narada108 - 19. prosinca 2013. u 00:13]