Je, žalosno je, ali to je već širi sociološki fenomen, teško je definirati što se to dogodilo da je toliko pao interes za odlaskom na sportske okšaje (mislim da interes za sport nije pao u identičnom posstotku, ako je uopće pao).

Meni onako prvo što mi padne na pamet je visoki životni troškovi, pa za zabavu, kulturu i sport neostane (osim za ono par fanatika). Vjerojatno i oni kojima i nije problem platiti, možda nemaju i vremena, ima i malograđanštine, jer je nekima ispod časti ići na utakmice kluba koji je "ispod njihovog nivoa". Cijelo društvo je u apatiji, iscrpljeni smo s mnogo sitnarija, samo postoje iznimka koje pokazuju "iskorak" kao rukometna reprezentacija ili kad nogometna igra neku prokleto važnu utakmicu, tada se traži itekako karta više, tako da tu dobar dio teorije pada u vodu. Ali i kad je prošlo ljeto ulaznica predkola u maximiru bila jednu kunu, samo Dinamo je Dinamo, mislim ima navijača, pa onda jedna kuna ajde, pitanje je dda li bi koji drugi klub a ne dinamo mogao za jednu kunu napuniti "maksimir arenu"?

Uspoređivati "ona vremena" s današnjim mi bude glupo, jer tada smo imali jedan i frtalj tv-program, mislim da 50% kućanstava nije imalo telefona, a danas ipak imamo mnogostruko šire mogućnosti "zabave", ali stalno se pojavljuju primjeri koji ruše teorije promjena, jer eno po Istočnoj Njemačkoj klubovi u II.ligi napune i blizu 30.000 ljudi (mislim tamo je isto bilo oskudno sa zabavom a sad imju po milion tv-programa, pa svejedno nije opao interes za sportskim okršajima). Mađarska igra na Ferenc Puškaš stadionu kvalifikacijsu utakmicu, a gornja polovica stadiona se niti ne prodaje, niti neotvaraju, ovo je opet suprotan primjer.

Interesantno bi bilo pogledati da li je smanjenje interesa za sportske okršaje gdje zabilježen u zemljama "zapadne demokracije"? To bi možda moglo dati poneki odgovor na pitanje.