Ovo je bila prava uživancija. Svaki put kad netko izbaci Chelsea, osjećam se kao da je netko prerezao upaljeni, gnojni čir i isprao ranu nekim sredstvom za dezinfekciju. Olakšanje.
Žao mi je Courtoisa, žao mi je Drogbe, žao mi je svih tih vrhunskih, simpatičnih igrača koje Chelsea ima u svojim redovima, ali sve to kompenzira radost promatranja nemoćnog bijesa jednog Diega Coste. Ima li uopće odvratnijeg igrača od njega? Provocira, simulira, glumata, stalno nešto kenja. Samo zahvaljujući blagonaklonom sucu je dočekao kraj utakmice. Baš sam uživao gledajući ga kako se pjeni nakon završetka :)