prije nego što je Vujović prije sedam mjeseci (!) došao nisam dao Zagrebu nikakve šanse šta se Evrope tiče, što zbog odlazka vrlo važnih igrača tipa Špiler, što zbog manjka struke na klupi. Nakon Goluže se na žalost i kod Bote brzo vidjelo da ne može nešto pokrenuti. Drugo kod Vujovića, prva utakmica protiv Vojvodine je bilo lako, a onda je došao Kiel, i tu kao da je ekipa eksplodirala u želji da se pokaže u svom raskošnom talentu. Onda je i rukometni ne-stručnjnak osjetio i vidio da igra nova momčad, da ima novog duha. Nakon Kiela se je još pokoja utakmica nespretno i nestretno odigrala. Ali kad su stizale velike pobjede, samopouzdanje je raslo, i eno sada rezultata, za kojeg bi se smijali kada bi ga neko na početku sezone prognozirao. Fala, gospon Vujović.
[uredio narada108 - 23. ožujka 2015. u 15:22]
