Prvo prvenstvo koje sam kao 9-godišnjak pratio neke utakmice, definitivno će mi zauvijek ostati u sjećanju. Organizacijski gledano, uz prvenstvo u Njemačkoj 2006.možda i najbolje u povijesti. Prvi put da se turnir održavao u Aziji i bilo je puno skeptika, ali sve je funkcioniralo perfektno, s rekordnim brojem gledatelja i gradova domaćina(možda čak i malo previše je 20 gradova), ali ispalo je odlično na kraju. Jedino suđenje nije bilo na razini velikih natjecanja gdje se značajno pogodovalo domaćinu, pomalo i čudno jer domaćin nije neka nogometna sila. Jedinstven vizualni identitet lopte s kojom se igralo na prvenstvu, prepoznatljiv logo i mnoga iznenađenja poput ispadanja već u skupini velikih nacija Francuske, Portugala i Argentine te probijanje SAD-a, Senegala do četvrtfinala, Turske do bronce i Koreje nošene publikom(i sucima) sve do posljednja četiri ovaj turnir svrstavaju u kategoriju najuzbudljivijih i najneizvjesnijih. Mnogi velikani koji su se tada prvi put predstavili svijetu poput Casillasa, Klosea, Xavija, Gerrarda, Buffona, Pirla(tu još možemo ubrojiti Ronaldinha i Kaku kojih nažalost nema na spisku) i mnogi drugi na ovom Mundijalu će zaključiti svoje reprezentativne karijere i prepustiti mjesto mlađima. Možemo reći da je ovo prvenstvo kraj jednog ciklusa i svojevrstan labuđi pjev zlatne nogometne generacije 78'-81' godišta kojih se sjećaju i oni mlađi ljubitelji nogometa, uz koje smo odrastali. Pa eto, tu su i naši Pletikosa i Olić, pa veliki neprežaljeni Joe, polako se opraštaju. Lijepo je prisjetiti se Koreje i Japana, s rezultatske strane za nas nije bilo dobro, ali sve u svemu fantastično prvenstvo s kojeg ćemo pamtiti pobjedu nad Talijanima.
[uredio el_pistolero - 09. lipnja 2014. u 16:30]