Apsolutno potpisujem.Mislim da bi općenito trebalo pozdravljat privatne klubove i projekte u kojem god sportu bili a ne da nam svi uspješni klubovi vise na grbači države a kad treba platit porez,Sabor im oprašta dugovanja!!!!

Većina ljudi na te hokejaške utakmice dolazi zbog zabave i komfora, jer to ne mogu dobiti na drugim sportovima. Većina ih ne zna puno o hokeju i nije ih baš briga kakve rezultate Medveščak postiže. Dakle, nemojmo pričati da su ljudi ludi za hokejom (čast iznimkama), ludi su za zabavom i udobnošću.

Upravo tako,marketing je jedini zaslužan za ovako dobru posjetu Medveščaka iako mislim da ta ''amerikanizacija'' sporta u
Hrvatskoj neće dobro proći na duže staze.Šteta da Dinamo nema tako dobar marketing ali to je problem Sande Mamić koja
očito ne radi dobro svoj posao.Dinamo,Cibona,Badel i Mladost su velikani zagrebačkog sporta i Medveščak nakon jedne sezone
ne može u istu rečenicu s njima,prava veličina Medveščaka vidjet će se tek za par godina.

"amerikanizacija" kao financiraju sami sebe bez love iz grada?

ili "amerikanizacija" kao privlacenje publike s vise nego samom tekmom?

mislim da "amerikanizacija" je sasvim uspjela jer nisu u minusu nakon svake tekme radi organizacije iste, imaju sponzore za razliku od mnogih "velikih" klubova u zg i sire

a to da je medvescak fenomen jer je novitet ne pusim... na kraju krajeva, sjecam se kraja 80-ih i one hokejaske euforije u zg tako da je ovo vise povratak na velika vrata nakon 20 godina zivotarenja

ne pričajte o medveščaku kao nečemu što se "dogodilo" prošle godine... medveščak ima veliku povijest, pitajte roditelje... a btw do prije 2 godine medvedi su igrali slovensku ligu i imali posjetu 1000-1500 gledatelja po utakmici... znači bez ovog marketinga i bez amera... pa sad usporedite kolko u prosjeku na ligaškim (NE EUROPSKIM) utakmicama imaju Dinamo, Cibona, a CO Zagreb i Mladost neću ni spominjat... a medveščak igra 6-7 utakmica mjesečno doma, o ovi klubovi po dvije...

MEDVEŠČAK JE ODUVIJEK BIO VELIKAN ZAGREBAČKOG SPORTA, samo kaj su ga televizijski pratitelji sporta imali priliku upoznat tek prošle godine...

Možda prvih 10ak kola prošle sezone, ali mogu ti reći da većina (ne svi) ljudi sada itekako dobro shvaća pravila

A to da dolaze nevezano za rezultate pokazuje da su pravi navijači, lako je navijati za klub dok se osvajaju trofeji i izbacuju rivali, ali treba ih podržati i u težim vremenima :)

Kad smo već kod marketinga  i medija citirat ću sam sebe. Dinamo u ovoj priči uz neke nijanse može biti zamijenjen i Cibonom i Mladošću i CO Zagrebom:

"Za usporedbu Medveščaka i Dinama uopće nije bitno što to Medveščak ima, nego upravo suprotno, što to Medveščak NEMA, a Dinamo ima.

Medveščak tako nema:

1. Kroničare (obično i kronere) koji će raspredati o staroj slavi, o "divnim vremenima kada je to bio samo šport, a ne i biznis", a naravno Dinamo predstavljaju kao u najmanju ruku al pari Realu, Barceloni, Manchesteru i Chelsea, pa je neigranje s njima u skupini automatski neuspjeh.

2. Brojače krvnih zrnaca koji će raspredati o " (neizgovorenoj, ali podrazumijevanoj) rasnoj superiornosti purgera", "dotepencima kaj ne kužiju kaj je to purgerski duh i gospoštija i kaj Medveščak predstavlja onom krležijansko-matoševskom Zagrebu kaj sluša Mozarta i dragu Diklića, čita Schopenhauera i Šenou, i kisdihand lepim pucama".

3. Igračke legende i "legende" koje kao "stručnjaci" kojima treba povjeriti i upravu i trenersku stolicu i menadžement i sve moguće i nemoguće u klubu (mada se te iste "stručnjake" najčešće može vidjeti u birtijama uz škropec ili gembać, a za igračke karijere se nisu proslavili nekim predubokoumnim izjavama),  uživaju nemjerljivo mnogo medijskog prostora koji im služi za samopromociju, koja se naravno na hrvatski način vodi pljuvanjem i omalovažvanjem svega aktualnog.

4. "Pedagoge", "metodičare" i "didaktičare" kojima je omiljena mantra ona o "mladim igračima, naravno (rasno-darvinistički gledano) purgerski čistima koji nemaju rešpekta, a svi su Pele-Maradona-Zidane-Totti-Messi-Cruyff-Beckenbauer u jednome".

5. "Statističare" koji bi brojali i stalno lamentirali o tome koliko koji igrač ima mjesečnih prihoda, koliko su koštale pripreme ovdje ili ondje, koliko je potrošeno na lopte, koliko na koštice, koliko na spužve i spajalice u uredima.

6. "Dušebrižnike" koji se stalno "iščuđavaju" kako to da je nekome klincu koji, da bi postao dobar u onome što radi (tj. nogometu) nije mogao ići na Oxford ili Harvard studirati klasičnu glazbu, francusku književnost u razdoblju simbolizma ili estetiku njemačke škole klasičnog idealizma, pa mu je naravno važnije voziti dobar i bjesni auto, draže mu je zbariti kakvu manekenku, a glazbeni ukus mu ne može ići dalje od Magazina ili Jole, jer je njemu prvenstveno do zabave, a ne do kulturnog uzdizanja. Na kraju krajeva znaju li Židak, Junaci, Flak ili Dasović nabrojati dijelove "Rajninog zlata", razložiti razlike između Sartrevog i Camusovog egzistencijalizma i brat, bratu koliko su puta u zadnjih 80 dana bili u HNK ili ZKM-u?

7. I najvažnije nema tako izraženu tradiciju kao nogomet, pa stoga nema i 4,5 milijuna stručnjaka koji bi znali postaviti igru tako da bi Medveščak tukao kombiniranu ekipu Kanade, Rusije, Finske, Češke i Švedske.

E to zbog tih "stvari" koje Medveščak nema, njegove utakmice su postale obiteljski praznik, dok za Dinamo ispada da na svakoj utakmici BBB-i razbiju pola stadiona, 1/3 onih koji dođu na utakmicu navuče potežu upalu pluća ili tuberkulozu jer nema krova te hemeroide jer su stolice neudobne, barem 15-oro djece pogine od krhotina stadiona koje sipaju kao kiša meteora, a na svakom poluvremenu Mamić izvede strpitiz uz "Djelem, djelem", a potom prvih dvadeset minuta drugog poluvremena prutem razglasa svakom gledatelju ponaosob psuje majku i sve pretke do 7. koljena.

Al' naravno, kao društvo smo već u politici pokazali da je lakše i zgodnije, mada pogubnije, vjerovati floskulama, osobito kada su negativne. "

Iskreno, drago mi je zbog Medveščaka. Priče o "umjetnom projektu" i ostalom su nategnute, pitanje koliko dugo će trajati dat će samo vrijeme. Mislim da će se euforija i posjeta zadržati ne toliko rezultatom nego zalaganjem, borbenošću i poštenim pristupom borbi.