Jadnik, luđak, duševni bolesnik, neki su od ljepših epiteta koje sam imao prilike čuti nakon meča (one ružnije neću spominjati). No Marin je zapravo prototip hrvatskog sportaša - patetičnog luzera. Kvaliteta je tu, ali slomiti se pod pritiskom u ključnim trenucima, odigrati najlošije kada je najbitnije, gubiti dobivene mečeve (utakmice) na najbizarnije načine "odlika" je gotovo svih hrvatskih sportaša danas. Pogledajte gdje god hoćete, nogomet, košarka, rukomet (milijun izgubljenih polufinala + kompleks Francuza, ženske da ne spominjem), vaterpolo (nebrojeno četvrtih mjesta + kompleks Srba), itd. Ne postoji meč ili utakmica koju hrvatski sportaši ne mogu izgubiti. Izuzetak od tog pravila su Sandra Perković, braća Sinković, Giovanni Cernogoraz i možda još poneki pojedinac. Marin u tom smislu nije ništa posebno ni specijalno.
[uredio sportoz - 06. srpnja 2016. u 17:56]