Svaka čast, preko West Hama se otvaraju putevi za top klubove Liga Petice i izgleda da smo dobili stručnjaka svjetske klase nakon dugo dugo vremena poslije Tomislava Ivića. Ćiru ne računam, Xamax, Kina, Iran, i slični šalabajzeri diljem svijeta ne mogu stati u istu rečenicu s West Hamom. Ćiro je rezultatski ostvario najveći uspjeh s reprezentacijom, ali klupski se nije dokazao na najvećoj razini čak ni nakon bronce. Ostali hrvatski treneri nisu vrijedni spomena, u Europi ih gotovo i nema u nekoj solidnoj prvoj ligi, a ono naše što vrijedi može proći samo na Dalekom Istoku (Dalić u UAE, Ivanković, ranije Špaco u Iranu su bili maltene nacionalni heroji). Nadam se da će se Slaven jednog dana vratiti i u reprezentaciju jer uzevši u obzir sve elemente od rezultata, popularnosti i nacionalnog naboja, on je dosegao svoj maksimum u vrijeme kad je on bio izbornik od 2006. do 2012. To nitko ne može poreći voljeli ga ili ne voljeli. Ono što je bilo 1998. više je bilo povezano s nečim drugim nego samim nogometom.
[uredio el_pistolero - 09. lipnja 2015. u 14:40]
