Meni se ipak čini da je autor članka ovaj put propustio nekoliko bitnih elemenata cijele ove priče oko novog predsjednika HNS-a. Je li tome razlog navijanje za "našeg čovika" - Štimca, zazor od Mamića ili negodovanje što bi se Šuker kao deus ex machina mogao samo ušetati u čelnu fotelju, nakon što je dugo odbijao ikakav angažman unutar hr-nogometa, nije ni važno, no članak ipak propušta nekoliko elemenata.
Tako čitamo:
Bernard Jurišić je napisao/la:
Davora Šukera većina je Hrvata dugo zazivala kao jednog od onih koji će
spasiti hrvatski nogomet. Karizma njegovog imena pomest će sve
negativnosti koje se već desetljećima gomilaju i nakon što najpoznatiji
predstavnik hrvatske države diljem svijeta preuzme konce u svoje ruke,
našem će nogometu zasjati sunce.
Vidi cijeli citat
Ovo je neosporno točno. Zazivanje brončanih, osobito Bobana i Šukera je već dugo konstantna mantra hrvatskog medijskog prostora. Upravo na tom položaju "bronačnog", Bilić može dobrim dijelom zahvaliti podršku javnosti koju je uživao ili uživa.
No, u istoj toj mantri stalno se javljalo negodovanje zbog čega se taj angažman i ne događa.
Bernard Jurišić je napisao/la:
Davor Šuker odavno je morao biti u njemu. Ali Davor Šuker je na potpuno
krivi način ušao u cijelu priču i na potpuno krivim temeljima pokušava
sagraditi svoj budući funkcionerski autoritet.
Vidi cijeli citat
Na potpuno krivi način? A koji je drugi način uopće postojao? Narodna volja, a kamo li osobna želja nisu dovoljne da se zaobiđe procedura koja, kakva je takva je postoji, a koja, što zorno svjedoče upravo HNS ili NK Dinamo, onemogućava ikakvu transparentnost izbora određenih osoba na funkcije unutar tih institucija. Ili se može tvrditi kako je proces izbora, broj glasača itd. u ovoj konkretnoj kampanji ikome jasan (vidimo koliko je objema stranam sporan, kad ne ide po njihovom) ili da je idealan i da bi baš takav trebao biti?
No, ako je Davor Šuker odlučio ući u hrvatski nogomet, morao je ići tom procedurom, a kao što se Igor Štimac nije okružio ljudima iz Caritasa ili Greenpeacea da u tome uspije, nego Renom Sinovčićem i sl. i Šuker je morao birati stranu. Da je njegov odabir kontroverzan, to stoji, ali načelno gledano, jedini je mogući, jer očito da između njega i Štimca postoje znatna neslaganja kad su već spali na takav međusobni rječnik i kad već nisu išli u jedinstvenom bloku.
Bernard Jurišić je napisao/la:
Siguran sam, apsolutno siguran, da bi zaradio puno više simpatija,
autoriteta i podrške sa svih strana, nego što je zaradio ovakvim ulaskom
na mala vrata, kao spasitelj Vlatka Markovića. Kako će se ikad Davor
Šuker oprati od javnog dojma kako je na ovakav način u sve ovo ušao iz
samo nekog svog interesa, a ne zato da konačno pod njegovim vodstvom
profitira hrvatski nogomet?
Vidi cijeli citat
Prvi dio citiranoga, apsolutno stoji, ali drugi je opet promašaj "celog fudbala". Naime, u tom dijelu gosp. Jurišić već "zna" kako će Šuker raditi bude li izabran, on već "vidi" da dobivamo novog Mamića i kao takvome nije mu spreman ni dati priliku (naravno izbori li se Šuker za to) da došavši na funkciju pokaže da nije nastavljač Mamić-Markovićevske politike vođenja HNS (za koju moja malenskost, nažalost, ne može razaznati u čemu se razlikuje od dosadašnjih Sinovčićevih čina ili dosadašnjeg Štimčevog angažmana).
Na drugom mjestu, ali u anti-šukerovskom kontekstu to priznaje i sam novnar:
Bernard Jurišić je napisao/la:
Što on to zna i vidi, a mi "mali" ne vidimo? Zašto Štimčev program ne
valja (osim što ga je predložio Štimac) i što će se to dramatično nagore
promijeniti? Dužni ste nam reći svi vi koji znate i koji "vidite
budućnost"!
Vidi cijeli citat
Povijest je prepuna primjera daleko većeg značaja gdje je netko obratnim putem, paktiranjem s crnim vragom došao do svijetlih rezultata. Npr. španjolskog kralja Juana Carlosa za vladavinu je pripremao sam caudillo Franco i kada je Juan Carlos postao kralj u rukama je imao Francove ovlasti. Ipak svih ih se odrekao i osobno je predvodio put demokratizacije moderne Španjolske.
---------------------------------------------------
Ovo je dovoljno za ukazivanje na neke nedorečenosti u ovom tekstu, inače vrsnog novinara.
Daleko od toga da je mogućnost da Šuker udari "mamićevskim" putem irealna. To nitko ne može znati. Ali graditi takvu pretpostavku samo na tome što Šuker koristi Mamića da uđe u HNS jest. Na osnovu dosadašnjeg Šukerovog angažmana teško je izvoditi ikakve dalekosežnije zaključke, no mislim da bi se većina složila da je teško očekivati da Šuker ulazi samo da bi poslužio Mamiću kao smokvin list dok eventualno ne pripremi brata za tu funkciju. Stoga treba pričekati, vidjeti i tek onda suditi. Jednako kao i u Štimčevom slučaju, pa ma koliko se Štimcu realnijih i recentnijih primjera moglo naći koji bi govorili o njegovoj (ne)učinkovitosti kao nogometnog i športskog djelatnika nakon završetka igračke karijere.
Po meni, ma koliko da se mogao u pitanje dovoditi način i trenutak ulaska Davora Šukera u hrvatski nogomet kao djelatnika (mada ga, uz žaljenje, držim jedinim realnim načinom) mislim da se taj ulazak može promatrati s određenom dozom opreznog optimizma i da za hrvatski nogomet znači više nego li uporno Bobanovo čekanje da mu se stvari poslože baš onako kako on hoće.
