Ako ćemo gledat igračke kvalitete onda je naše "suho zlato" Zoran Planinić. Ove sezone san ga puno gleda u klubu i ono šta on radi je fenomenalno. Pick and roll mašina, kralj otvorenog terena, asistent bez premca. Jednostavno najinteligentniji play u Euroligi. Jbg, u pitanju dolaze te njegove ljudske kvalitete, neodazivanje reprezentaciji, nedostatak srca. Da smo imali njega ka prvoga playa, a Ukića i Drapera ka zamjene, ko zna šta bi bilo? Možda bi osvojili medalju? A možda ne bi razvili ovu kemiju i ispali u skupini? Ne moremo znat.
Markota je očito nekakav "dobri duh" reprezentacije. Ali šta on to donosi na teren? Niti je vrhunski obrambeni igrač, niti skakač. U napadu osim nerezonske trice nema ništa. Leon Radošević je energetska bomba u odnosu na njega i mislin da u budućnosti triba zvat njega.
Šarić je budućnost (zapravo već i sadašnjost), Rudež je snajper kojeme samo triba osigurat dovoljan broj (polu)otvorenih trica i on to posprema bez greške. Tomić je klasa za sebe, ali mu triba psiholog koji će mu utuvit u glavu da može bit dominantan i da se nema čega bojat. Žorić je as koji je zakon kad je spreman i zdrav.
Neka se vrati Tomas, priključimo Hezonju i eto rotacije na boku. Tomas, Hezonja, Bogdanović, Šarić, Simon.
Triba nan još jedan teži centar, Barać ili D. Planinić. U Baraća san polaga velike nade, ali očito ništa od njega, pa se nadan napretku ovoga drugoga. Ili stari dobri borac Lončar ;)
Dakle: Planinić, Draper (Ukić), Simon, Bogdanović, Tomas, Hezonja, Šarić, Rudež, Radošević, Žorić, Tomić, D. Planinić.
I eto dvanaestorice upotrebljivih koji mogu zapaprit ama baš svakome :)