Dobar dio istine već je rekao dugi87, sve je u atmosferi, tj. njezinom stvaranju.
Sve je u atmosferi.
Za usporedbu Medveščaka i Dinama uopće nije bitno što to Medveščak ima, nego upravo suprotno, što to Medveščak NEMA, a Dinamo ima.
Medveščak tako nema:
1. Kroničare (obično i kronere) koji će raspredati o staroj
slavi, o "divnim vremenima kada je to bio samo šport, a ne i biznis", a
naravno Dinamo predstavljaju kao u najmanju ruku al pari Realu,
Barceloni, Manchesteru i Chelsea, pa je neigranje s njima u skupini
automatski neuspjeh.
2. Brojače krvnih zrnaca koji će raspredati o " (neizgovorenoj,
ali podrazumijevanoj) rasnoj superiornosti purgera", "dotepencima kaj ne
kužiju kaj je to purgerski duh i gospoštija i kaj Medveščak predstavlja
onom krležijansko-matoševskom Zagrebu kaj sluša Mozarta i dragu
Diklića, čita Schopenhauera i Šenou, i kisdihand lepim pucama".
3. Igračke legende i "legende" koje kao "stručnjaci" kojima treba
povjeriti i upravu i trenersku stolicu i menadžement i sve moguće i
nemoguće u klubu (mada se te iste "stručnjake" najčešće može vidjeti u
birtijama uz škropec ili gembać, a za igračke karijere se nisu
proslavili nekim predubokoumnim izjavama), i kao takvi uživaju
nemjerljivo mnogo medijskog prostora koji im služi za samopromociju,
koja se naravno na hrvatski način vodi pljuvanjem i omalovažvanjem svega
aktualnog.
4. "Pedagoge", "metodičare" i "didaktičare" kojima je omiljena
mantra ona o "mladim igračima, naravno (rasno-darvinistički gledano)
purgerski čistima koji nemaju rešpekta, a svi su
Pele-Maradona-Zidane-Totti-Messi-Cruyff-Beckenbauer u jednome".
5. "Statističare" koji bi brojali i stalno lamentirali o tome
koliko koji igrač ima mjesečnih prihoda, koliko su koštale pripreme
ovdje ili ondje, koliko je potrošeno na lopte, koliko na koštice, koliko
na spužve i spajalice u uredima.
6. "Dušebrižnike" koji se stalno "iščuđavaju" kako to da je
nekome klincu, koji da bi postao dobar u onome što radi (tj. nogometu)
nije mogao ići na Oxford ili Harvard studirati klasičnu glazbu,
francusku književnost u razdoblju simbolizma ili estetiku njemačke škole
klasičnog idealizma, pa mu je naravno važnije voziti dobar i bjesni
auto, draže mu je zbariti kakvu manekenku, a glazbeni ukus mu ne može
ići dalje od Magazina ili Jole, jer je njemu prvenstveno do zabave, a ne
do kulturnog uzdizanja. Na kraju krajeva znaju li Židak, Junaci, Flak
ili Dasović nabrojati dijelove "Rajninog zlata", razložiti razlike
između Sartrevog i Camusovog egzistencijalizma i brat, bratu koliko su
puta u zadnjih 80 dana bili u HNK ili ZKM-u?
7. I najvažnije nema tako izraženu tradiciju kao nogomet, pa
stoga nema i 4,5 milijuna stručnjaka koji bi znali postaviti igru tako
da bi Medveščak tukao kombiniranu ekipu Kanade, Rusije, Finske, Češke i
Švedske.
E to zbog tih "stvari" koje Medveščak nema, njegove utakmice su postale
obiteljski praznik, dok za Dinamo ispada da na svakoj utakmici BBB-i
razbiju pola stadiona, 1/3 onih koji dođu na utakmicu navuče potežu
upalu pluća ili tuberkulozu jer nema krova te hemeroide jer su stolice
neudobne, barem 15-oro djece pogine od krhotina stadiona koje sipaju kao
kiša meteora, a na svakom poluvremenu Mamić izvede strpitiz uz "Djelem,
djelem", a potom prvih dvadeset minuta drugog poluvremena prutem
razglasa svakom gledatelju ponaosob psuje majku i sve pretke do 7.
koljena.
Al' naravno, kao društvo smo već u politici pokazali da je lakše i
zgodnije, mada pogubnije, vjerovati floskulama, osobito kada su
negativne.
