Ne sican se kad san se ovoliko izvika i najeba majke u utakmici, totalno me ponilo. Prije utakmice san reka prijatelju da cemo ih ubit, ima san neki jebeni osjecaj, volin tu osvetu, volin vratit kad me neko sjebe. Mozda je to vise bila neka vjera, neko ludilo, nego neka jebena objektivnost, ali kako san ja sad sritan, majko moja.

2008. nisan moga doci sebi, stari mi 3 dana nije spava, i danas ih razvalimo 3-0 u gostima, uz jos par mrtvaca.

Kakva partija, svaka im cast, ja prvi san bija kritican, od pocetka kvalifikacija, izgubija san i vjeru u Slavena Bilica, iako san njegov obozavatelj od pocetka.

Mislim da su te kritike imale i smisla, jer stalne rotacije sa sustavima, igracima, formacijama, nikako nisu dobre. Danas se znalo ko sta radi na terenu, koja je vizija, kako odigrati. Mi njima damo loptu svjestno i onda ih ubijemo.

Mandzukic i Olic stalno radili presing na njihove stopere, ali sta je bitnije, na vezne igrace, ne dajuci im vrimena i prostora. Mi smo obranu igrali sa 11 igraca cilu utakmicu.

U drugom poluvrimenu presing dobrim dijelom na njihovoj polovici, oni nisu jednu jebenu ozbiljniju sansu napravili.

Pa taj Shifo je igra sa menom na male branke ode u gradu prije 2-3 godine, on sa ode izdominira danas. Svaka cast.
Emocije su me ponile, odusevljen san, odusevljen san, falija san, bija san skeptik, sve do prid pocetak, onda me taj osjecaj uvatija, i drzi me m**ter mu jeben, i neka ga. Ne sican se ka san vako bestima na forumu. Sve o srice!

Momci, svaka vam cast, skidam kapu, kad je najpotrebnije, najbolji ste.