Mihalj je napisao/la:
samo jedna pojedinost. sjećam se kad je u naziju igrao bokšić i kad su navijači tog sramotnog kluba izvijesili natpis 'pozdrav tigru arkanu'.. eto samo toliko
Vidi cijeli citat
Krivo, tada Bokšić nije igrao u Laziu. 1990. godine (prije raspada bivše države), isti ti navijači su na svojoj tribini razvili 40 metarski natpis "Nezavisnost za Hrvatsku".
Moja sestra (koja živi u Rimu) nazvala me na telefon, to mi je ispričala i postao sam Lazial.
Eto, to je bila iniciacija moga navijaštva, koje nije prekinuo ni taj transparent Arkanu, jer navijači Lazia imaju tu lagano desnu filozofiju i bog!
Sjeti se samo Liveranija? Pomoć ću ti (ako neznaš), problem je bila njegova boja kože, a na kraju je završio kao kapetan Lazia. Sjeti se Di Cania i pozdravljanja, sjeti se Mihajlovića i takovih, ali sjeti se isto tako i Gaze, Boke, Tomasa Dolla, Verona, Stankovića, Neste i ostalih "dobrih momaka" (ponajmanje ekstremista) koji su tamo igrali...
Kako se samo Gaza kupao nakon jednog kasnog izjednačenja 90-tih, u vodi (na atletskoj stazi) za dugoprugaške trke sa preponama - legendarno i nezaboravno, sad me prođu trnci!?
A transparenti - nekoga prvuku, nekoga udalje, ali jedan boravak u Rimu i obićna navijačka "ćakula" o Romi i Laziu, mijenja sve i utvrđuje moje uvjerenje da tamo nema prisutnosti naše lijevo-desne lobtomije, već se vole i suportiraju jedni ili drugi i gotovo.
A za Arkana i njemu slične - ko te pita, odnosno ko im je'... mater, a rivalstvo je ogromno i kadkad vrlo opasno (uvjerih se).
I na kraju, a što može biti slađe od spoznaje da si Lazial i da si dobio Romu u 92 minuti?
