Osnovni postulat hrvatskog sporta, tzv. postulat idiotskog mentalnog sklopa glasi: nema protivnika od kojeg se ne može izgubiti, nema situacije koja se ne može okrenuti u korist protivnika i nema dovoljno bizarnog načina na koji će se to dogoditi.
Mi jednostavno nismo vrhunska reprezentacija, jer nam fali ono nešto (vidi osnovni postulat) da dobijemo ili barem ne izgubimo ovakve utakmice.
Svima se dogodi loš dan kada većini igrača ne ide, ali velike reprezentacije će i tada učačkati neki krumpir i dobiti ili barem neće izgubiti, pogotovo na ovakav način.
Za razliku od njih, mi i utakmice u kojima igramo solidno i budemo bolji pretvaramo u drame s neizvjesnim ishodom.
Samo je pitanje tko će biti "tragičar" i to je konstanta. Jednom će Perišić pogoditi stativu, a Strinić izgubiti loptu na protivničkih 25 metara, drugi put će lopta dirati živi zid i prevariti skretničara, a treći put će skretničar u prvoj akciji obraniti nemoguće, a samo nekoliko sekundi poslije promatrati kako mu lopta prolazi par centimetara iznad glave (bizarno do bola).
I koliko se god hvalili sa širinom, za jednog čovjeka ipak nemamo adekvatnu zamjenu, a taj igra u Monaku. Rezultati s njim i bez njega sami govore...