Nisam navijač Dinama, ali uvijek u europskim utakmicama navijam za sve naše klubove i sinoć sam rado pogledao utakmicu i istina je kad kažu da je sve skupa odlično završilo, ali je istina i da je za razliku od prošlih godina gotovo sve što je moglo ušlo njima u gol, a njihove 2-3 jako opasne situacije nisu. Da je završilo samo 3-1 bi već bilo puno opasnije, a na 3-2 bi ekipa bila pesimistična. Vjerujem da je razlika hoće/neće lopta ući u gol u iskustvu odigravanja ovakvih utakmica, koje Dinamo danas definitivno ima. Oduševilo me da kad je u jednoj situaciji 5 igrača istrčala na 18m u blok, od toga se 3 bacila, pa što bude. Bili su maksimalno motivirani, a nisu izgorili. 

Što se romba tiče, to je odličan sustav koji je dvodimenzionalan: u rastegnutoj igri (kada je razmak među 2 obrane 50 i više metara) daje gustoću, čvrstoću i homogenost. Ta dimenzija je odlično funkcionirala i Dinamo je sinoć (zahvaljujući jakom presingu kojeg ova mlada i trkački veoma potentna momčad može izdržati, ali i formaciji) oduzeo 10ak lopti. Druga dimenzija romba je da u plitkoj igri (kad je razmak svega 30 metara) igrači sredine terena nude širinu i stanu gotovo u liniju. To je falilo i na tome će se morati raditi, ali ovaj sustav ima mogućnost kanalizirati puno Dinamovog potencijala koji se dijelom gubio u 4-2-3-1 kojeg sve naše momčadi igraju predefenzivno.