Neće. A ne postoji niti jedan objektivan razlog zašto je to tako. Samo subjektivni.

Ljudi jako teško podnose uspješne ljude te smatraju da, kad su već uspješni, da bi trebali pokazati odakle su došli, kako se još uvijek nedjeljom mole bogu, kako pjevaju i igraju se u svlačionici društvenih igara i slično. 

Upravo iz tog razloga su mi Ronaldo i Mourinho još draži jer se ne preglumljavaju licemjerno. Od Mourinha nećete čuti, "mi moramo odigrati maksimalno koncentrirano protiv Sociedada". Ili još bolje, nakon što je Barca došla sa 10 na jedan bod zaostatka, Guardiolina izjava: "nemoguće je da to stignemo, to još nitko nije napravio". Sve te izjave sa figom u džepu su smiješne.

Nećete nikad vidjet i Pacaka da nazove kolumnu Ronaldo jer bi ga boljela činjenica da mora pohvaliti igrača koji pokazuje na svoju nogu i za sebe misli da je najbolji igrač u povijesti. A taj igrač je uvjerljivo najkompletniji igrač ikad. Nikad dosad u povijesti se nije dogodilo da postoji igrač koji ima dva jednaka udarca s različitim nogama i to takvih razornih, da netko ima takav dribling, fantastičan centaršut i udarac glavom u jednoj osobi kao što je Ronaldo. Svi veliki igrači su imali manji ili veći dio tih karakteristika, ali ih nitko nije objedinio. 

Upravo iz tog razloga Ronaldo smije pokazivati nogu, smije pričati što hoće jer za to ima razloga. Ne mora glumiti da je dečko iz kvarta jer ionako znamo da niti jedan vrhunski nogometaš to nije. A mi možemo samo pljeskati i diviti se talentu, znanju i, u Ronaldovom slučaju, nevjerojatnoj količini upornosti i truda.