Odgovor će iznenaditi mnoge pratitelje Dinama. Svaki igrač u Dinamu ima ne samo svoja očekivanja nego i posebne „aranžmane“ s klubom te individualno određene zahtjeve od uprave i trenera neovisno o igri u cjelini i stanju u ekipi. Ako se ne poklapaju namjere i očekivanja te stajališta iz pojedine perspektive s obje strane, ništa od igre. Topić je dva puta bolji na krilu od svih ponuđenih, ali se nije „uklapao“ u dogovore i ukupnu politiku. Neki rashodovani igrači iz stranih klubova samo su u prolazu i nisu zainteresirani za dulji ostanak, pogotovo za HNL koji je za njih degradacija (Ivanušec i Oršić), a neki samo čekaju prodaju na strano tržište (Beljo, Dominguez). Radeljić i Prevljak pa i Almena su dovedeni kao pričuve pa tako i kotiraju. McKenni, Zajcu ili Kravcovu ovo je zadnji posao u karijeri, a Hoxha, Lisica i Valinčić te Goda bolje ne mogu unatoč želji. Upitna je pozicija Stojkovića, Kačavende i Galešića koji u takvoj atmosferi „promjenjivih“ i divergentnih očekivanja ne mogu puno pružiti i perspektiva im postaje upitna. Pogotovo ih svaka ozljeda udaljava od „izloga“. Jedino je Kotarski shvatio da nema drugog izlaza nakon posudbe ako se ne pokaže pravim na terenu. Svi su svjesni takve situacije pa kalkuliraju i tek odrađuju posao. Ne žele se nepotrebno trošiti bez osobnog interesa i jasnog cilja. Uprava i trener ravnaju se prema tim okolnostima i osobnim preferencijama, a ne prema stanju ekipe i igri na terenu što jedino zanima navijače. Financije su odrednica svih poslovanja.