U čast velikanu, vrijeme je da rehabilitiramo temu koja je bila apsolutni vrh, otprilike kao i komentiranje Pere i Slavka, rijetko simpatičnog dvojca komentatora. 

Počivao u miru. 

sjecam se te 1992. 

Vodimo 24:23, ne moze sakriti smijesak Pero Skansi

pocivaj u miru izbornice najveceg Europskog Dream Teama

Počivao u miru, izborniče 🕯

PUMB veliki trener. Ljudi odlaze, proživjeli su godine, ali nekako praznina za njima ostaje. Sigurno je Skansi, uz G. Gjergiju, M. Novosela i K. Ćosića, bio jedan od najvećih košarkaških autoriteta iz Hrvatske starije generacije, a uz njega su stasali i mnogi mlađi. Srebro iz Barcelone '92 s Draženom Petrovićem, Tonijem Kukočem i društvom ostaje najveći i neponovljivi domet hrvatske košarke i možda najvažniji športsko dostignuće u povijesti hrvatskog športa općenito (ne želim umanjiti zlata rukometaša 1996, 2003., 2004., brojne zlatne medalje obitelji Kostelić te broncu nogometaša '98 i naravno srebro 2018.), ako uzmemo sve okolnosti u kojima se Hrvatska zahvaćena ratom tada našla.

Za nadati se da je gosp. S. Cvitković dobro, iako je u samo desetak dana izgubio dvojicu suradnika kao stručnih sukomentatora (Dijaković u F1, a sada Skansi u košarci).

Na kraju dana, malo pod dojmom za mene sretne utakmice, slomila me Perina smrt.

Utakmice su svaki dan, a čovjek ode jednom, i zauvijek.

Laka ti zemlja, Skansi.

Ta fora sa 66 poena je nešto nezaboravno i dan danas se toga prisjetim. 

RIP veliki čovječe. 

RIP, legendo....