To se ne može osporiti i treba to svatko priznati i respektirati. Mora se priznati Dejanu Jovoviću i njegovoj ekipi da po rezultatima vode najuspješniju školu košarke u Hrvatskoj ako ne i šire. No ono što tu mene muči jeste da je sve bazirano na sportskim rezultatima te se u tim mlađim kategorijama koriste većinom akceleranti koji će sada dati najviše, a kasnije kako ih vode odnese. Vjerojatno griješim, ali dojam je kao da je sve podređeno trenerima mlađih kategorija, a ne igračima. Ne sjećam se da je Cedevita iznjedrila vrhunskog igrača, a da je prošao njihovu školu košarke ili jeste?  Naravno, u starijim godištima oni su magnet za igrače iz drugih sredina, dobra odskočna daska za za reprezentaciju i daljnju karijeru. Ali bez obzira na ovu moju opservaciju, da mi sin trenira košarku, rado bih ga vidio u Cedeviti Junior. Stoga veliki respekt prema tom klubu sa željom da ih ima sličnih što više u Hrvatskoj.

Dosta si u pravu. Ali eto, volio bi znati u kojem to našem klubu i kojem to našem treneru rezultat nije najbitniji?

Ne kažem da nije bitan, ali mišljenja sam da u mlađim kategorijama ne treba biti najbitniji i da bude sve tome podređeno, posebno u školi košarke. Mislim da je bolje dugoročno razvijati i selektirati igrače a ne patiti za rezultatom pod svaku cijenu. Više sam da se pamte vrhunski igrači koji su proistekli iz nekog kluba a ne nekakve medalje iz škole košarke. U biti tko nakon dvije godine pamti dječju medalju?

Nema tu previše filozofije, što je uzrast mlađi rezultat nebitniji. Ali, lako je meni to pisati kad nisam trener 

Osuđeni na članarine velikog broja djece i ev. postotka od odlaskoa nekog igrača u NCAA

Poznavajući Milišu,zadržat će članarine od škola košarke,ali teško da će ostaviti trenere koji tamo ttenutno honorarče

Da sam ja na njegovom mjestu, svakako bih, bar honorarno, ostavio vječnog mrguda Dugandžića, koji je dokazano najbolji dužnosniuk kluba ikad, ne samo radi besprijekornog vođenja doma košarke, nego i tradiocionalnog košarkaškog kampa na Velom Lošinju

Od svih tih ljudi od Miliše jedino je mali Trninić vrijednost. 

Nisam siguran mogu li se Uroića tako lako riješiti kao ostalih nabrojanih.