Gledao sam i ja tekmu ( da vidim ima li mi Zabok šanse 😄 ). Igrali su bez Mate, dojam je da je Bosna igrala preko neke stvari, svejedno kad god bi se malo uozbiljili dizali bi razliku na 10tak poena, sve je u toj tekmi ovisilo samo o gostima.

Upada u oči inferiornost mladih na ovoj razini ( Stojić, Škrobot, Zemljić ), ali roditelji, menageri svejedno forsiraju  i traže minute, hebe se njih  sto klub gubi sve redom.

Bilo je roditelja prije, uvjetovanja isto, romantiziraš malo. Samo je problem što je danas toga još više, a kvalitetnog rada manje.

Odnosno ovisi koliko prije. 1970. možda nije, nemam pojma.

Mozda nije bilo ovako utjecajnih menadera ali danas sve vise.Bilo je roditelja uvezanih kumstvom i prijateljskim vezama i forsiranjem djece.Ovo danas je preraslo u ludilo.Kad mi je frend u ono usputno povod Repesa nabrojio tko, komu, veze pa to je toliko umrezeno da ti se zgadi sve skupa. Veli i statistika se godinama stimala a i visine jednostavno uzas da ne povjerujes. Cini se da kosarka u tome prednjaci najvise od svih kolektivnih sportova.

Možda skrećem s teme, ali mislim da je tu najveći problem sustav koji sam po sebi nema kapaciteta izbaciti nekoga (osim ako nije baš vanserijski talent) i bez ambicioznih roditelja je teško uspjeti. A sve to je zahvaljujući trenerima "profesorima tjelesnog" odnosno situaciji u kojoj velika većina trenera nije profesionalno nego nešto što odrađuju uz posao.

Konkretno, van Cedevite i Zadra, nema puno klubova individualne treninge, teretane, općenito treninzi nisu nešto dobri i to je zato što treneri za nikave plaće nisu dovoljno posvećeni. Također, trenira se po školskim dvoranama koje su nedostupne tijekom dana pa nema baš ni prostora. Na kraju, puno puno veću šansu za uspjeh imaju djeca s "ambicioznim" roditeljima koji im plaćaju individualne treninge. Jer timski trening navečer nije dovoljan za razviti igrača.

Sumirano, ne fali nam toliko znanja, koliko nam fali posvećenosti koje bi bilo da ima novaca.