Jedan dio odgovora ti je dao i Telekineza, a ja ću samo ponoviti i upitati te jednostavno pitanje: zašto Cibona ponovno dovodi strance vrlo upitne kvalitete, 100% prethodne neskautirane i pokupljene na tržištu nasumično (kao i Zagreb npr.), potpuno su svijesni da im je FF NLB-a nedostižan, a opet roster popunjavaju istima? Kakav je to dugoročni plan? Ima li smisla dovoditi takve Amere, jednog Žižića koji već godinama nije ozbiljan igrač, Kovačevića koji je u Cedeviti bio igrač za trash time i slične, a pritom uskraćivati minutažu jednom Zubčiću? Cibona bi isti rezultat na kraju sezone postigla i sa Zubom u glavnoj roli, regrutacijom dva-tri mlada igrača iz vlastitog pogona (Krstanović, Arapović), a dugoročno bi dobila nemjerljivo više nego što trenutno dobija i što će dobiti. Taj rezultat, da ne bude zabune, je u najboljem slučaju 7-8 mjesto u NLB-u, teška borba za ulazak u 4 hrvatske lige i na FF hrvatskog kupa. Sva sreća da Cibona nema novaca, tko zna što bi tek gledali u tom slučaju, a kako je krenulo - očito je da se povijest ponavlja. Kaže se da pametni ljudi uče na tuđim greškama, a budale na svojim. U Ciboni su već jednom ispali budale, a sva je prilika da će ubrzo ispasti i teže hendikepirani debili.

Poanta svega je da kod mene više ne postoji ni stopa nulte tolerancije prema hrvatskim klubovima, hrvatskim trenerima i općenito svemu onome što se događa oko ovog sporta. Uopće me ne interesira hoće li Cibona na kraju biti sedma ili deseta u NLB-u sa Chaseom, Barbourom, Harperom, Žižićem, hoće li Zagreb biti peti ili šesti sa Diaom, Mulom, Mašićem, Garrettom, Heytveltom, Halilovićem ili Cedevita sa Draperom, Owensom, Warrenom... Odavno sam prestao hrvatsku košarku promatrati u navijački obojenoj ulozi (Cibona) i sve što me trenutno zanima jest napredak. A napredak se neće postići sa klubovima kao što su ova Cibona, ova Cedevita i ovaj Zagreb. Split je trenutno jedini klub u Hrvatskoj kojem mogu pokloniti svoje simpatije.